Za aviokompaniju Qatar Airways Biljana, rođena Paljanka, počela je raditi 2015. godine kao stjuardesa. No, na tome se nije zaustavila. Nedavno je dobila licencu za upravljanje putničkim avionom i željno iščekuje svoj prvi let. U nastavku priča o njenom “letu ka uspjehu”!
“Nakon što sam završila fakultet za Kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, želja mi je bila da počnem raditi. Kompanija Qatar Airways u martu 2015. je organizovala konkurs za stjuardese u Sarajevu. Ja sam bila jedna od oko 400 prijavljenih, a nas pet je dobilo posao”, pojašnjava na početku razgovora Biljana i otkriva kako se odmah, još kao stjuardesa, zaljubila u avijaciju.
“Pronašla sam sebe i svoj životni poziv u toj industriji. Pilotiranje mi je postalo najveća strast i želja, i naredne godine sam provela vrijedno radeći i učeći da se ta želja i ostvari. Završila sam obuku za pilota i posjedujem ATPL licencu (airline transport pilot license) koja je potrebna da bi se negdje zaposlili kao pilot”, kaže Biljana koja je tako postala jedna od rijetkih žena pilota, jer i u kompaniji u kojoj trenutno radi, kao i generalno u svijetu, znatno je manje žena na ovoj poziciji.
Do sada Biljana je pilotirala na tipu aviona Tecnam P2002, Viper, Cessna 172, Piper Seneca, Piper Seminole i simulator A320.
“Osjećaj kada ste sami i upravljate letjelicom je izuzetan, i jako je ustavri teško opisati taj osjećaj. Trenutke koje ću sigurno pamtiti cijeli život jesu kada sam prvi put imala samostalni let, i kada su moja majka i sestra letjele sa mnom”, prisjeća se Biljana.
Kao uspješnu mladu osobu, Biljanu snovi i ambicije vodili su je još dalje. S nestrpljenjem sada očekuje da ubrzo prvi put uđe i u kokpit putničkog aviona.
“Ja sam neko ko je ambiciozan i disciplinovan kad je ostvarivanje ciljeva i želja u pitanju. Želim da u budućnosti letim i postanem kapetan na jednom od mlaznih aviona. Trenutno i dalje radim kao stjuardesa i čekam da se situacija sa koronavirusom smiri, jer su sve regrutacije trenutno pauzirane zbog novonastale situacija. Nakon što prođemo proces regrutacije, kompanija odlučuje na kojem tipu aviona im je potrebno pilota; da li je to Boeing ili Airbus, i onda prolazimo još dodatnih nekoliko mjeseci obuke.”
Kao i svaki životni put i Biljanin je imao dosta izazova, a sa nekima od njih se suočava i dalje.
“Jedan od izazova bio je nedostatak slobodnog vremena. U većini slučajeva sam propuštala bitne datume i praznike i nisam bila u mogućnosti da ih provedem sa porodicom i dragim ljudima”, prisjeća se i dodaje kako u Bosnu i Hercegovinu dolazi kada god joj obaveze to dozvoljavaju.
“Trudim se da ne prođe duže od tri-četiri mjeseca. Volim da provodim vrijeme u domovini, i ovdje se najviše odmorim i napunim baterije za nove pobjede.”
Za Dohu u kojoj živi već pet godina kaže da joj je postala druga kuća.
“Doha nudi jako puno interesantnih sadržaja i grad je koji nikad ne spava. Svoje slobodno vrijeme, kada ne učim, provodim sa prijateljima, na našim omiljenim mjestima u Dohi.”
S obzirom na to da bh. društvu nedostaje pozitivnih priča o uspjehu mladih ljudi, na kraju našeg razgovora Biljanu smo zamolili da svima koji se spremaju graditi karijeru i svoj životni put uputi poruku.
“Moja poruka za mlade ljude u BiH jeste da vjeruju u sebe, da nikada ne odustaju. Da uče i rade na sebi, da ulažu u obrazovanje, uče strane jezike. Da budu strpljivi i daju sebi vremena, jer ni jedan uspjeh nije došao preko noći.”
Originalan članak možete pročitati na linku.
