Ima li za nas puta iz smeća?
U ovom jednostavnom pitanju sva je pretrpanost planete i (ljudskog) društva. Istovremeno, iz perspektive ovog pitanja valja promisliti o ograničenosti resursa, odgovornosti za (dobro)stanje, dalekosežnosti naših izbora i posljedicama koje, često, pogađaju druge.
S Milenom Rmuš, sekretarkom Koordinacionog odbora za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine u Privrednoj komori Crne Gore razgovarali smo o: Kako o smeću razmišljati na drugačiji način? Kako ga tretirati i koju mu drugu, novu ulogu dati? S kojim se ekonomskim, infrastrukturnim i društvenim izazovima, u kontekstu cirkularne ekonomije, suočavaju države i društva regije? Zašto je održivost pitanje kojim se moramo baviti svi? I kako mala i srednja preduzeća mogu iskoristiti mogućnosti koje nudi cirkularna ekonomija? Koje su odgovornosti i mogućnosti industrije?
Privredna komora Crne Gore važan je saradnik Privredne / Gospodarske komora Federacije Bosne i Hercegovine u projektima koji se dotiču ovih važnih pitanja.
. . .
Milena Rmuš je sekretarka Koordinacionog odbora za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine u Privrednoj komori Crne Gore. Sa bogatim iskustvom u oblasti ekonomskih nauka, menadžmentu životne sredine i analize javnih politika, aktivno doprinosi unapređenju strateškog dijaloga i multisektorske saradnje između državnih institucija, poslovnog sektora i međunarodnih organizacija u procesu implementacije Zelene agende za Zapadni Balkan, sa posebnim fokusom na integraciju principa održivosti i cirkularne ekonomije u razvojne politike Crne Gore. Kroz svoje angažovanje, vodi i učestvuje u projektima koji podstiču zelenu tranziciju, unapređuju energetsku efikasnost i promovišu održivo upravljanje resursima, doprinoseći time strateškim ciljevima održivog razvoja na nacionalnom i regionalnom nivou.
. . .
Cirkularna ekonomija važna je tema, a njezinu implementaciju u zemljama regiona otežavaju različiti izazovi. Koje biste izdvojili kao ključne?
Implementacija cirkularne ekonomije na Zapadnom Balkanu suočava se s nizom strukturnih izazova koji usporavaju prelazak na održivije modele poslovanja i upravljanja resursima. Nedostatak adekvatne infrastrukture za reciklažu i efikasno upravljanje otpadom predstavlja jedan od najvećih problema. Mnoge zemlje u regionu još uvijek zavise od zastarjelih sistema prikupljanja i obrade otpada, što otežava uvođenje cirkularnih praksi. Usto, ograničen pristup finansiranju dodatno usložnjava situaciju, s obzirom na to da su potrebna značajna ulaganja za implementaciju zelenih tehnologija i održivih rješenja koja iziskuju visoke početne troškove. Preduzećima i lokalnim zajednicama često nedostaje podrška kroz subvencije, podsticajne kredite ili poreske olakšice, što smanjuje njihove mogućnosti i spremnost da se uključe u zelenu tranziciju.
Industrijska simbioza predstavlja važan koncept u cirkularnoj ekonomiji. Ona se odnosi na međusobnu saradnju između kompanija gdje se otpad ili nusproizvodi jednog preduzeća koriste kao resursi za drugo, čime se zatvaraju tokovi materijala. Naprimjer, otpad iz jedne proizvodne grane može se koristiti kao sirovina u drugoj, što kreira dodatne izvore prihoda i doprinosi održivosti industrije
Nizak nivo svijesti o prednostima cirkularne ekonomije također predstavlja značajan izazov, posebno među malim i srednjim preduzećima. Nedostatak informacija i edukacije o dugoročnim koristima prelaska na cirkularne modele usporava prihvatanje ovih praksi. Potrebne su inicijative za podizanje svijesti i stručne obuke kako bi akteri prepoznali ekonomske i ekološke prednosti cirkularne ekonomije. Pravni i regulatorni okvir u mnogim zemljama Zapadnog Balkana još uvijek ne nudi dovoljno podsticaja za usvajanje cirkularnih praksi, a postojeće politike često nisu usklađene sa standardima Evropske unije. Jačanje regulative i uvođenje podsticajnih mjera predstavljaju ključne korake za podršku privatnom sektoru u ovoj tranziciji. Dodatno, pristup naprednim tehnologijama i inovacijama često je ograničen visokim troškovima i nedostatkom specijalizovanih vještina u regionu.
Važno je naglasiti da održivi razvoj u regionu Zapadnog Balkana zavisi od sinergije i integrisanog pristupa svih dionika u društvu. Iako postoje značajne prepreke, kroz sistemsku podršku, strateško planiranje, obrazovanje i jačanje saradnje među sektorima, region ima priliku da uspostavi čvrste temelje za održivost i značajno unaprijedi konkurentnost svojih ekonomija. Time se omogućava uspješna tranzicija ka cirkularnoj ekonomiji i dugoročni balans između ekonomske i ekološke stabilnosti.
Na koje sve načine jačati infrastrukturu koja omogućuje cirkularnu ekonomiju, kao i saradnju s državnim institucijama? U kojoj su fazi cirkularne ekonomije zemlje regiona?
Zemlje Zapadnog Balkana trenutačno se nalaze u ranim fazama tranzicije ka cirkularnoj ekonomiji. Iako postoje strategije i politike koje adresiraju održivo upravljanje resursima, mnoge zemlje nisu dostigle operativnu usklađenost s ambicioznim ciljevima cirkularne ekonomije kakvi se primjenjuju u Evropskoj uniji. Većina zemalja u regionu razvila je ili je u procesu izrade zakonodavnog okvira za održivo upravljanje otpadom i promociju reciklaže, ali sistemske promjene i operativne mogućnosti za širu primjenu cirkularnih praksi su još uvijek ograničene.
Ključni izazov je nedovoljno razvijena infrastruktura za prikupljanje, sortiranje i reciklažu otpada, što otežava efikasno upravljanje sekundarnim sirovinama i zatvaranje petlji tokova materijala. Također, nedostatak razvijenih tržišta sekundarnih materijale ograničava usvajanje i isplativost cirkularnih poslovnih modela. U cilju jačanja infrastrukture, važno je usmjeriti investicije ka modernizaciji postrojenja za reciklažu, izgradnji specijalizovanih pogona za preradu otpada i optimizaciji logističkih sistema koji podržavaju kružno korištenje materijala. Tehnološki, unapređenje kapaciteta za digitalizaciju u praćenju otpada i tokova materijala može donijeti transparentnost i poboljšati efikasnost.
Ulaganje u obrazovanje i podizanje svijesti o održivosti i cirkularnim praksama omogućava kompanijama i potrošačima da prepoznaju održive modele proizvodnje i potrošnje. Također, razvoj specifičnih vještina vezanih za zelenu tranziciju preduslov su za daljnji napredak. Uspostavljanje partnerstava između vlade, akademskih institucija i privatnog sektora dodatno bi ubrzalo razvoj vještina i kompetencija potrebnih za održivu tranziciju, čime bi se omogućilo postizanje dugoročnih ciljeva održivog razvoja u regionu. Dodatno, države regiona moraju da osiguraju jasan okvir za inovacije i razvoj, pružajući privatnom sektoru tehničku i finansijsku podršku za primjenu zelenih tehnologija, ali i da kreiraju podržavajući regulatorni okvir za cirkularnu ekonomiju.
Mala i srednja preduzeća često su na udaru promjena. No, kako mogu iskoristiti mogućnosti koje nudi cirkularna ekonomija?
Mala i srednja preduzeća na Zapadnom Balkanu imaju značajan potencijal da kroz primjenu cirkularnih principa unaprijede operativnu efikasnost, smanje troškove i kreiraju nove izvore prihoda, a paralelno smanje zavisnost od primarnih sirovina koje su sve skuplje i ekološki problematične.
Industrijska simbioza predstavlja važan koncept u cirkularnoj ekonomiji. Ona se odnosi na međusobnu saradnju između kompanija gdje se otpad ili nusproizvodi jednog preduzeća koriste kao resursi za drugo, čime se zatvaraju tokovi materijala. U praksi, to znači da MSP mogu razmjenjivati ili preprodavati nusproizvode i otpadne materijale, čime se smanjuju troškovi zbrinjavanja otpada i povećava ekološka efikasnost. Naprimjer, otpad iz jedne proizvodne grane može se koristiti kao sirovina u drugoj, što kreira dodatne izvore prihoda i doprinosi održivosti industrije. Uvođenje platformi za resursno povezivanje i industrijsku simbiozu može dodatno stimulisati MSP-ove na Zapadnom Balkanu da učestvuju u ovim modelima i tako doprinose razvoju cirkularne ekonomije.
Važna strategija za industriju je razvijanje proizvoda koji se mogu lakše reciklirati, kroz primjenu principa „design for recycling”. Ovaj pristup podrazumijeva korištenje materijala koji su u potpunosti reciklabilni i mogu se ponovo koristiti u proizvodnji novih proizvoda
Industrija može usvojiti cirkularni poslovni model koji omogućava ponovnu upotrebu proizvoda i komponenti kroz servisne i leasing modele. Naprimjer, umjesto tradicionalne prodaje proizvoda, kompanije mogu uvesti model “proizvod kao usluga”, gdje kupci plaćaju korištenje proizvoda, a kompanije preuzimaju odgovornost za održavanje proizvoda. Ovaj pristup smanjuje potrebu za stalnom proizvodnjom novih proizvoda, dok omogućava kompanijama da bolje upravljaju životnim ciklusom svojih proizvoda, ali i stvara dodatne izvore prihoda i pruža korisnicima pristup najnovijim tehnologijama bez potrebe za stalnim kupovinama. Također, industrija može razviti tzv. take-back schemes, gdje korisnici vraćaju proizvode na kraju njihovog životnog ciklusa.
Važna strategija za industriju je razvijanje proizvoda koji se mogu lakše reciklirati, kroz primjenu principa „design for recycling”. Ovaj pristup podrazumijeva korištenje materijala koji su u potpunosti reciklabilni i mogu se ponovo koristiti u proizvodnji novih proizvoda. Preduzeća mogu investirati u istraživanje novih ekološki prihvatljivih materijala koji se lakše prerađuju u reciklažnim procesima, dok primjena modularnog dizajna proizvoda omogućava jednostavnije razdvajanje dijelova prilikom reciklaže i ponovne upotrebe. Industrija može ući u strategiju ponovne upotrebe materijala kroz implementaciju sistema za povrat sirovina, poput “closed-loop recycling”, gdje se materijali koji nastaju kao otpad u proizvodnim procesima vraćaju u proizvodni ciklus za proizvodnju istih ili vrlo sličnih proizvoda, stvarajući kontinuirani ciklus bez potrebe za korištenjem novih sirovina i bez značajnih gubitaka u kvalitetu materijala.
Kreiranje zelenih lanaca snabdijevanja je još jedan je korak koji industrija može učiniti. Ovaj proces podrazumijeva saradnju s dobavljačima i kupcima na implementaciji održivih praksi, uključujući upotrebu ekološki prihvatljivih materijala, smanjenje emisije CO2 u transportu i primjenu energetski efikasnih tehnologija u proizvodnji. Korištenjem naprednih tehnologija za upravljanje energijom, kao što su energetski efikasni sistemi za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju, te korištenjem obnovljivih izvora energije kompanije mogu značajno smanjiti svoju potrošnju energije i emisiju ugljen-dioksida. Osim toga, industrija može implementirati tehnologije koje omogućavaju „pametnu” upotrebu resursa, kao što su digitalna rješenja koja prate tokove materijala i energije u stvarnom vremenu.
Ovi koncepti omogućavaju preduzećima da prepoznaju vrijednost u materijalima i proizvodima koji bi inače bili odbačeni, čime ne samo da smanjuju troškove, već i stvaraju konkurentske prednosti na tržištima koja sve više traže ekološki odgovorne proizvode.
Uz organizaciju stručnih konferencija, na koje druge načine udruženja i komore jačaju svijest o značaju otpada kao resursa?
Privredne komore imaju veoma važnu ulogu u procesu zelene tranzicije regiona, pružajući smjernice i podršku poslovnoj zajednici u implementaciji održivih praksi. Kroz organizaciju stručnih radionica, seminara i okruglih stolova, komore stvaraju platforme za razmjenu iskustava i dobrih praksi među kompanijama, institucijama i stručnjacima, čime se podstiče razvoj zelenih poslovnih modela.
Uz edukacije i podizanje svijesti o značaju cirkularne ekonomije, komore aktivno učestvuju u kreiranju i promovisanju specijalizovanih hubova. Ovi hubovi omogućavaju firmama da se povežu sa stručnjacima i partnerima iz različitih sektora, stvarajući time ekosistem koji ubrzava cirkularnu tranziciju. Također, komore se aktivno angažuju u unapređenju regulatornog okvira. Saradnjom s vladinim institucijama i donosiocima odluka, komore predlažu zakonodavne promjene koje olakšavaju prelazak na cirkularni model poslovanja i pružaju neophodnu podršku u implementaciji tih rješenja, te lakšu integraciju cirkularnih principa u svakodnevno poslovanje.
Važnu ulogu komore imaju i u promociji regionalne i međunarodne saradnje. Kroz umrežavanje i angažman u regionalnim i međunarodnim inicijativama i projektima, komore olakšavaju transfer znanja i iskustava, što doprinosi lakšoj implementaciji cirkularnih ekonomskih modela. Kroz zajedničke projekte i partnerstva s institucijama i kompanijama iz drugih zemalja, komore stvaraju mogućnosti za razmjenu najboljih praksi i istraživanje novih tržišta i inovacija. Također, komore pomažu preduzećima da se povežu s međunarodnim investitorima, organizacijama i institucijama koje pružaju tehničku, finansijsku i stručnu podršku u implementaciji zelenih tehnologija i cirkularnih poslovnih modela.
Svakako, rastući otpad je ozbiljan globalan problem, ali šta možemo učiniti već danas, kao pojedinci i kao društvo? Koliko je važno osvijestiti da reciklaža nije dovoljna, da ne možemo izreciklirati put iz ‘upotrijebi i baci’ kulture jednokratnosti?
Reciklaža je reaktivna mjera koja se bavi posljedicama, dok je za trajnu promjenu potrebno djelovati proaktivno i sistemski – smanjivanjem količine otpada na izvoru, produžavanjem životnog vijeka proizvoda i prelaskom na održivije obrasce proizvodnje i potrošnje. Ona je često „posljednja linija odbrane“ protiv otpada te, iako nužna, nije dovoljna. Neodrživa potrošnja resursa generiše velike količine otpada koje često završavaju na deponijama ili u prirodi, čak i kada su reciklažni kapaciteti dostupni. Istovremeno, reciklažni procesi imaju svoja ograničenja – nisu svi materijali pogodni za reciklažu, a oni koji jesu često gube kvalitet nakon više ciklusa ponovne obrade. Dodatno, reciklaža zahtijeva resurse, energiju i infrastrukturu, što nije uvijek ekološki neutralno.
Stvarna transformacija prema održivom društvu zahtijeva integrisane inovativne pristupe, odgovornu proizvodnju i snažan regulatorni okvir koji aktivno podstiče implementaciju održivih praksi. Poslovna zajednica igra veoma važnu ulogu pokretača promjena, ne samo kroz unapređenje vlastitih poslovnih modela, već i kroz podizanje svijesti među potrošačima. Ciljano osmišljene edukativne kampanje koje naglašavaju važnost smanjenja otpada i promovišu održive potrošačke navike mogu dugoročno oblikovati društvene norme i ponašanja. Također, kompanije mogu razvijati proizvode dužeg životnog vijeka, koristiti cirkularne materijale ili smanjivati nepotrebnu ambalažu, čime se direktno smanjuje količina otpada. Istovremeno, implementacija povratnih sistema za ambalažu, poput depozitnih modela, predstavlja efikasno rješenje za unapređenje cirkularnih tokova resursa. S druge strane, državni organi i lokalne uprave moraju osigurati strateški okvir za održivo upravljanje otpadom kroz prilagođavanje zakona i uvođenje ciljanih mjera. Također, sistemi proširene odgovornosti proizvođača (EPR) trebaju postati standard, obavezujući kompanije da preuzmu odgovornost za upravljanje otpadom koji nastaje tokom cijelog životnog ciklusa njihovih proizvoda.
Stvarna transformacija prema održivom društvu zahtijeva integrisane inovativne pristupe, odgovornu proizvodnju i snažan regulatorni okvir koji aktivno podstiče implementaciju održivih praksi. Poslovna zajednica igra veoma važnu ulogu pokretača promjena, ne samo kroz unapređenje vlastitih poslovnih modela, već i kroz podizanje svijesti među potrošačima
Važno je naglasiti da kao i pojedinci, možemo poduzeti brojne korake ka smanjenju otpada i usvajanju održivijeg načina života. Na prvom mjestu je svakako smanjenje potrošnje – promislimo prije svake kupovine i birajmo kvalitetne i dugotrajne proizvode umjesto jeftinih i jednokratnih, dok kupovina polovnih predmeta ili njihova razmjena mogu biti adekvatne alternative. Ponovna upotreba predmeta također igra važnu ulogu, a usvajanje zero-waste navika smanjuje količinu otpada od jednokratnih proizvoda. Na kraju, podrška lokalnim proizvođačima smanjuje potrebu za prekomjernim pakovanjem i transportom, a dodatno jača lokalnu ekonomiju.
. . .
Čitajte i Bajraktarević: NewCold Metal Construction primjer je uspjeha bosanske kompanije na svjetskom tržištu
