O ovoj važnoj temi govorila je Nataša Cikač, konsultantica za nabavku i lanac opskrbe iz kompanije „Cronata“ iz Varaždina.
Početak izlaganja je počeo pitanjem koje je bilo upućeno svim prisutnim u sali: Da li nam je draže raditi sa dobavljačima ili internim korisnicima? Odgovor je u većini slučajeva bio sa dobavljačima. Ovaj odgovor je pokazao koliko su dobavljači danas bitni za nas u svim kompanijama i u svim segmentima poslovanja. Spomenuto da je čak danas dobavljač naš i najbolji prijatelj, jer kada je frka zovemo ga, kada je reklamacija zovemo ga, kada naši kupci povećavaju narudžbe, upravo zovemo našeg dobavljača i molimo za pomoć.
Prilikom izlaganja spomenut je i SRM – Supplier Relationship Management tj. upravljanje u odnosima sa dobavljačima, kao jedna od strategija koje možemo koristiti da se stvori dodana vrijednost u strateškoj nabavi na način da svu našu bazu dobavljača segmentiramo po kriterijima.
Jedan od alata za upravljanje našim dobavljačima je „Kraljičeva matrica“. Kraljičeva matrica kao alat strateške nabave obuhvata dvije dimenzije: računovodstvo rizika s jedne strane, i kupovnu snagu, s druge strane. Može se reći da ta podjela uključuje i klasificikaciju proizvoda na temelju dimenzija utjecaja dobiti i rizika opskrbe (‘niska’ i ‘visoka’). Rezultat je matrica od 2×2 i klasifikacija koja je podijeljena u četiri kategorije: usko grlo, nekritično, poluge i strateške stavke. Poenta ove matrice jeste to da kada dobavljače segmentiramo lakše ćemo upravljati sa njima. Neka istraživanja su pokazala da čak u 49 % slučajeva ova strategija SRM nije uspješna iz razloga što idemo prečesto na snižavanje cijena prema dobavljačima. Sa druge strane ideja ove strategije jeste da se odnosi moraju bazirati na povjerenju, a to u praksi vrlo često bude jako teško sprovodivo. Pogotovo u zadnje tri godine ovo povjerenje je pred velikim izazovima od Covida 19, preko blokade Sueskog kanala, rata u Ukraini, itd… Zato je i sama nabava zbog svih tih okolnosti dobila i na svojoj važnosti i odjednom su počeli svi pitati nabavnika; „Kada dolazi roba? Molim te poguraj nam to… itd“, što govori da se polako budi svjest o bitnosti nabave kao procesa u kompanijama.
Iako dosta faktora utiče na sam proces nabave prema izlaganju samo su neki od ključnih:
- Suradnja sa internim korisnicima
- Agilnost
- Razvoj kadrova i talenata
- Kontinuirana poboljšanja
- Rast
- Održivost
Vrlo često u praksi vitalnost opskbe je jedan od ključnih faktora za razvoj kako nabave kao segmenta tako i kompanije u cjelini. Da bi ta vitalnost opskrbe bila na što višem nivou, nepohodna je snažna suradnja sa internim korisnicima.
Svaki proces nabave ima svoj početak i svoj kraj, nije nabavnik mađioničar. Nabava je sama po sebi agilna oduvijek i ona uvijek brzo reagira. Vrlo često se dešava u praksi da npr. proizvodnja traži nešto hitno, nešto što treba danas ili sutra itd… Nabava mora krenuti odmah zvati, tražiti, poslati mailove.
Dakle, ako nabava nije agilna dosta procesa u kompanijama će „zaškripati“ i postoji velika mogućnost da se ugrozi kupac. Upravo tu agilnost treba i dozirati sa pravovremnim informacijama za nabavu kroz materijalne potrebe, projekcije itd., od strane planiranja proizvodnje kako ne bi ta agilnost prelazila u neku vrstu „hektike“ što naravno nikome nije u cilju.
Što se tiče razvoja kadrova i talenata za radno mjesto nabavnika možemo slobodni reći da imamo velikih izazova u cijeloj regiji. Kod prijema nabavnika u neku kompaniju uvijek se postavljaju pitanja koja su to znanja bitna za tu radnu poziciju? Mi vrlo često možemo vidjeti da kod prijema novih nabavnika na konkursima je istaknuto da se traži: komunikacija, proaktivnost, analitičnost, pregovaranje itd… U budućnosti ovom faktoru će se sigurno pridavati sve veća pažnja i mnoge kompanije su svjesne da kroz razvoja kadrova postoji jako puno prostora za napredak.
Kada govorimo o kontinuiranim poboljšanjima možemo se koristiti izrekom da neko kaže da je čaša polupuna, neko kaže da je čaša poluprazna dok neki kažu da je čaša možda prevelika. Upravo je to poenta gdje uvijek težimo i uvijek želimo da ta naša pomenuta čaša/nabava bude optimalna, tj. da nije ni prevelika ni premala.
Kada kažemo optimalna mislimo da se treba obratiti pažnja na višak koraka u procesu nabave, koji mogu biti ključni kada govorimo o uštedama. Koliko god nema direktne veze sa našim dobavljačima optimiranje vremena samog procesa nabave je ušteda za svaku kompaniju. Nabava mora danas biti koncetrirana i na kupca, a ne ko prije samo na proizvodnju, jer kupac je taj koji definira naše potrebe preko prodaje i tu je velika šansa za kontinuiranim poboljšanjima u samom procesu nabave.
Naravno da je ključno svakoj nabavi i svakoj kompaniji da raste. Međutim, to nabava može ostvariti na način da ima malo širi pristup svojim dobavljačima. Bitno je da u kompaniji imamo posebne odijele nabave koji su direktno podređeni direktorima kompanija i da imaju što veču slobodu u svom odlučivanju.
Održivost je nešto što je zadnjih nekoliko godina postalo fokus kad govorimo o nabavi. Održivost kao zadnji od navedenih faktora je možda jedan od najtežih za sprovesti u praksi, jer je jako teško u današnje vrijeme održati dobrog dobavljača zbog raznih uticaja na taj odnos. Pomoću KPI možemo pratiti naše dobavljače, koji će nam pomoći u održivosti istih.
Dakle, sam proces nabave, na današnjoj, sve složenijoj geopolitičkoj globalnoj sceni, dobija na važnosti. Sve je više i više faktora, koji utiču na sam proces nabave u svim kompanijama svijeta i sve će biti teže upravljati istim, ali one kompanije koje prepoznaju na vrijeme te izazove i koje ulože u razvoj kadrova, rade na rastu i kontinuiranim poboljšanjima i njihovoj održivosti zasigurno će biti u prednosti.