U 2020.godini u svijetu je proizvedeno blizu 8 000 miliona tona uglja (u BiH oko 13,5 miliona tona) što je blagi pad u odnosu na prethodne godine. Više od 90 % proizvedenog uglja širom svijeta spaljen je u termoelektranama i na taj način je dobijeno 37 % sve proizvedene električne energije u svijetu.
Kvalitet uglja i njegova cijena zavise od toplotne vrijednosti, odnosno od količine toplote koja se oslobađa sagorijevanjem jednog kilograma uglja. Sagorijevanjem uglja stepen iskorištenja energije, pretvaranje toplotne u električnu energiju, u starim termo blokovima iznosi do 30 %, dok kod novih termo blokova stepen iskorištenja ide i više od 43 %. Da bi se u termoelektrani proizveo jedan MWh (megawatčas) električne energije, sa stepenom iskorištenja 30 % (stara postrojenja, npr. TE „Tuzla“), potrebno je svaki sat spaliti uglja ukupne toplote 12 GJ (giga džula) (1,26 tona uglja iz rudnika „Kreka“ sa toplotnom vrijednosti 9,5 GJ/t ili 0,8 tona uglja iz rudnika „Banovići“ toplotne vrijednosti 15 GJ/t). Lako je izračunati koje su količine uglja potrebne za rad termo blokova instalisane snage 100, 150 ili 200 MW.
Ugalj se iz Indonezije, Australije i Južnoafričke Republike izvozi u jugoistočnu Aziju a iz Kolumbije, SAD-a i Rusije u Evropu. Trgovina ugljem u najvećem obimu (92 %) se odvija morskim putem (ugalj se u lukama utovara na brod i onda morskim putem, rijekama i kanalima prevozi do termoelektrana). U 2019.godini na ovakav način do termoelektrana u Njemačkoj dopremljeno je 26 miliona tona uglja iz Kolumbije i SAD-a. Termoelektrana „Plomin“ u Hrvatskoj snadbijeva se ugljem iz SAD-a (blizu milion tona godišnje). Ugalj kojim se trguje predstavlja se u tonama uz obavezno definisanje toplotne vrijednosti, rjeđe se definušu sadržaj vlage, pepela, sumpora i dr.
Težnja je da se udio uglja u proizvodnji električe energije smanji uz procjenu da će 2040.godine 22 % sve proizvedene električne energije biti iz termoelektrana na ugalj. U ovome svakako da prednjači Evropa gdje je u svim značajnijim zemljama, osim Turske, primjetno smanjenje potražnje za ugljem.
I u BiH, prateći evropske norme, otvorena je priča o budućnosti rudnika uglja i proizvodnje električne energije iz uglja. Ona je dodatno aktuelizirana u F BiH izuzetno teškim i komplikovanim stanjem u svim rudnicima uglja, njihovim poslovanjem i ogromnim gubicima. Na taj način u javnosti se stvara slika kako je ugalj prošlost i kako zapravo kao energent skoro da nema nikakvu vrijednost, kako je šteta od njegove upotrebe veća nego korist koja se ostvaruje kod proizvodnje električne energije.
Cijene uglja za proizvodnju električne energije
Širom svijeta se godišnje trguje sa blizu 1 500 milona tona uglja, koji se u najvećem obimu (oko 76 % ili 1 140 miliona tona) koristi za proizvodnju električne energije. Preostali dio uglja kojim se trguje (24 %) je najčešće kameni ugalj za metalurgiju (značajan uvoznik ovog uglja je i BiH za potrebe koksare u Lukavcu). Njačešće se trguje visokokaloričnim ugljem (kameni ugalj) pošto je znatno jeftinije transportovati tonu visokokaloričnog uglja nego dvije ili tri tone niskokaloričnog uglja (lignita). U posljednje vrijeme, za proizvodnju električne energije, sve više se trguje i ugljem lošijeg kvaliteta iz Indonezije.
Ugalj na svjetskom tržištu je berzovna roba i cijena mu zavisi od ponude i potražnje. Danas, (septembar 2021.godine) cijena uglja ide i preko 170 USD/t (utovarenog na brod u luci Newcastle, Australija, gdje nisu uračunati troškovi transporta do kupca) i u direktnoj je zavisnosti od ogromne potražnje za električnom energijom. Poređenja radi, prošle godine (2020. u vrijeme izbijanja pandemije) cijena ovog uglja je iznosila 50 USD/t. Toplotna vrijednost uglja kojim se najčešće trguje iznosi 20 do 25 GJ/t.
Prema ugovoru koji je ponudila JP „Elektroprivreda BiH“ i koji je potpisan sa rudnicima cijena uglja iznosi 4,76 KM/GJ. To u konačnici znači da za jednu tonu isporučenog uglja TE „Tuzla“ rudnik „Kreka“ dobije 45,22 KM/t i ako je ugalj kvalitetniji veća je i cijena, ako je iz nekog razloga ugalj lošijeg kvaliteta cijena je manja. Rudnik „Banovići“ za jednu tonu isporučenog uglja TE „Tuzla“ naplati u prosjeku 71,4 KM/t i ova cijena isto zavisi od kvaliteta uglja gdje se toplotna vrijednost utvrđuje kod svake isporuke.
Ukoliko bi JP „Elektroprivreda BiH“ uvozila ugalj (na primjer iz Australije, 25 GJ/t), prema ugovoru koji je sklopila sa domaćim rudnicima (4,76 KM/GJ), onda bi uvezeni ugalj plaćala 119 KM/t (bez troškova transporta). Danas se ovaj ugalj na svjetskom tržištu prodaje po cijeni od 249 KM/t (150 USD/t).
Potrebno je naglasiti da se termo blokovi projektuju prema toplotnoj vrijednosti i za određenu vrstu uglja i u fazi eksploatacije termoelektrana skoro da nije moguće izvršiti zamjenu uglja koji u njoj sagorijeva (ako je termo blok projektovan na lignit onda se u njemu ne može spaljivati mrki ugalj i slično). Samo u određenoj mjeri moguće je miješanje ugljeva, lošijem lignitu se dodaju manje količine mrkog uglja čime se povećava njegova kalorična vrijednost. Blokovi u TE „Tuzla“ koji su još uvijek u pogonu (3, 4 i 5) projektovani su na lignit (Kreka) a blok 6 na mrki ugalj (Banovići i Đurđevik).
Potražnja i cijena uglja na svjetskom tržištu direktno zavisi od cijene električne energije, kojom se najčešće trguje putem berze. Od početka 2021.godine cijena električne energije na berzi u Budimpešti izuzetno je visoka, trenutno iznosi oko 120 EURA/MWh (prosječna cijena u prošloj godini bila je ispod 39 EURA/MWh dok je prosječna cijena u ovoj godini 70,32 EURA/MWh). Cijena električne energije na berzi zavisi od niza faktora a najčešće od industrijske aktivnosti, hidrometeoroloških prilika i cijene drugih energenata.
Cijena uglja na svjetskom tržištu prati ponudu i potražnju, trenutno je izuzetno visoka, ugalj nije jeftin i energent prošlosti kako se to kod nas predstavlja. Proizvodnja uglja je kompleksna, iscrpljena je većina plitkih ležišta i posebno u nerazvijenim zemljama (Indonezija i Kolumbija) ni radna snaga nije više jeftina.
Zbog značajnog smanjenja proizvodnje uglja iz rudnika u F BiH, ugroženog elektro-energetskog sistema, velike potražnje za električnom energijom i njene povoljne cijene na tržištu, kao i u cilju nesmetanog rada TE “Tuzla“, JP „Elektroprivreda BiH“ danas kupuje niskokalorični uglja iz rudnika „Stanari“ po cijeni od 56,7 KM/t. Pošto je kalorična vrijednost ovog uglja u prosjeku do 8 GJ/t onda dolazima da je zapravo cijena ovog uglja 7,09 KM/GJ i znatno je viša od cijene uglja iz rudnika F BiH.
Ako se odnos uglja i električne energije koja se iz njega proizvodi posmatra sa aspekta stanja u rudnicima F BiH, reorganizacija rudnika je neophodna, rudnici više ne mogu pozitivno poslovati na način na koji su danas organizovani. Restruktuiranje rudnika treba izvršiti onako kako to struka kaže a ne na način kako to želi politika. Aktivnosti rudnika treba svesti na njihovu osnovnu djelatnost a to je eksploatacija i oplemenjivanje uglja. Ali, isto tako posebno treba naglasiti da je ovakva cijena uglja po kojoj rudnici isporučuju ugalj termoelektranama izuzetno i nerealno niska i da ona ne obezbjeđuje racionalno poslovanje rudnika kako god da ga organizujemo. Nije realno očekivati da će ovako visoke cijene uglja na svjetskom tržištu ostati, ali sigurno nikad više neće biti na razini iz 2020.godine. Rudnici moraju imati benefite od povećanja cijene električne energije na tržištu pošto oni direktno obezbjeđuju njenu proizvodnju. Ukoliko rudnici i termoelektrane ne dijele istu sudbinu (nisu jedinstven subjekt) cijenu uglja kojeg isporučuju termoelektranama treba vezati za cijenu električne enrgije na tržištu po kojoj se ona prodaje.
Članak u cijelosti prenesen sa portala TIP.ba.
