Većina ljudi pamtit će skandal s konjskim mesom ili “Horsegate”, kako je postalo poznato, kao jednu od najvećih prijetnji sigurnosti hrane u posljednjih deset godina. Skandal je izbio u januaru 2013. i doveo ranjivost lanaca snabdijevanja u prehrambenoj industriji na naslovne strane i u fokus javnosti.
Uticaj na prehrambenu industriju bio je ekonomski katastrofalan za sve uključene: od potrošača, supermarketa, kompanija za proizvodnju hrane i industrije mesa te, u konačnici, za ekonomiju Ujedinjenog Kraljevstva. Kompanije su razumljivo željele da se distanciraju od ogromnog udarca koji je Horsegate imao na cijelu prehrambenu industriju.
O čemu je tu riječ?
Da rezimiramo, skandal s konjskim mesom dogodio se kada je konjsko meso greškom ušlo u lanac opskrbe kao govedina. Jednom kada je bilo u lancu opskrbe, konjsko meso je završilo u mnogim različitim proizvodima koji se prodaju u Velikoj Britaniji. Prvobitno identifikovan u Irskoj, skandal se proširio cijelom Evropom. Skandal s konjskim mesom infiltrirao se u brojne lance snabdijevanja i doveo do povlačenja miliona proizvoda širom Evrope, što je kompanije koštalo stotine miliona funti. Osim toga, došlo je do velikog gubitka povjerenja potrošača u neke od najvećih brendova na tržištu.
Gdje je počelo?
U decembru 2012. godine, Irska agencija za standarde hrane (FSAI) testirala je niz proizvoda smrznute hrane. Testovi su pokazali nepoznatu DNK prisutnu u uzorcima pa su ponovo testirani na DNK goveda (krava), svinja i konja. Rezultati su pokazali da je više od trećine proizvoda koji sadrže DNK konja i 85% ukupnih proizvoda koji sadrže DNK svinja. FSAI je objavio svoje nalaze u januaru 2013. a skandal s konjskim mesom izbio je u narednim sedmicama u cijeloj industriji.
Kako je konjsko meso završilo u našoj hrani?
Jedno od pitanja koje je skandal naglasio je koliko je lanac snabdijevanja podložan kriminalu u vezi s hranom. Nakon što je FSAI izvijestio o svojim nalazima, Agencija za standarde hrane (FSA) u Velikoj Britaniji i Evropska komisija potaknuli su industriju da testira sve svoje goveđe proizvode za konjsko meso. Ovi testovi su otkrili da je “govedina” u smrznutim lazanjama i špagetima Bolognese, francuskog proizvođača Comigel, bila do 100% konjska. Istraživanja o tome kako se konjsko meso našlo u određenim namirnicama potom su pokrenuta širom Evrope.
Kakav je bio uticaj Horsegate-a na potrošače?
U isto vrijeme, Horsegate je imao mnoge posljedice, ne samo na potrošače koji su postali žrtve. Potrošači su postali ekonomske žrtve prevare kada su platili govedinu i umjesto toga, nesvjesno, dobili jeftiniju alternativu u konjskom mesu.
Bili su dodatno žrtvovani činjenicom da su jeli konjsko meso ne znajući da li je kontaminirano ilegalnim farmaceutskim proizvodima, kao što je fenilbutazon (poznatiji kao Bute). Bute je lijek koji se daje konjima, ali je zabranjen za ishranu ljudi. Bilo koji konj koji prima Bute tretman ne može ući u lanac ishrane ljudi.
Konačno, potrošači su postali žrtve iz psihološke perspektive jer su nenamjerno jeli meso životinje koju mnogi ljudi smatraju kućnim ljubimcem. Neki ljudi su možda doživjeli traumu kao rezultat osjećaja krivnje i gađenja zbog konzumiranja mesa životinje koja se obično ne smatra izvorom hrane.
Kako su potrošači i kompanije odgovorili?
Ovaj osjećaj viktimizacije potrošača imao je veliki utjecaj na povjerenje potrošača u mesne proizvode. Neposredno nakon skandala s konjskim mesom, došlo je do drastičnog pada povjerenja potrošača. Izvještaj iz marta 2013. godine otkrio je da je 6 od 10 potrošača promijenilo svoje kupovne navike. 30% potrošača je manje kupovalo prerađeno meso, a 24% je biralo vegetarijanska gotova jela umjesto mesnih. Poverenje potrošača palo je za dramatičnih 24%.
Nadalje, nedostatak povjerenja u jeftinije prerađene obroke u supermarketima bio je povezan s porastom prodaje organskih proizvoda. Ekonomska kriza iz 2008. godine ranije je dovela do pada prodaje organske hrane. Međutim, Udruženje za zemljište je objavilo da je prodaja organskih proizvoda porasla za 8,4% od januara 2013. do februara 2013. godine, što ukazuje da potrošači kupuju organsko kao znak integriteta i kvaliteta.
Od tada, svijet je doživio mnoge potrese s Brexitom, pandemijom COVID-a i inflatornim pritiscima koji su uzrokovali rast troškova života. Međutim, ostaje jasno da potrošači polažu povjerenje u brendove koji isporučuju ono što im je važno – održivost, sljedivost i vrijednost za novac. I dalje, tržište organskih proizvoda u Velikoj Britaniji nastavlja rasti, dostižući rekordnih 3,05 milijardi funti udjela na tržištu u 2022. Podaci pokazuju da su tokom krize kupci birali organsku hranu iz razloga zdravlja, transparentnosti, integriteta i održivosti.
Vrativši povjerenje koje je narušeno tokom skandala s konjskim mesom, mnogi supermarketi su se obavezali da kupuju više Britanskog mesa. Tesco – za čiji je brend hamburgera utvrđeno da sadrži 29% konjskog mesa – obećao je da će pooštriti kontrolu lanaca snabdijevanja, nabaviti Britansko meso i biti transparentniji u pogledu nabavke svojih proizvoda.
Lidl se obavezao da će potrošiti 15 milijardi funti s britanskim dobavljačima između 2020. i 2025. Diskont je nedavno povećao ovo na 17 milijardi funti, očekujući da će potrošiti 4 milijarde funti na britanske dobavljače samo ove godine. Jasno je da ova potražnja za podrškom lokalnim proizvođačima i postizanjem transparentnosti i sljedivosti lanaca nabavke ostaje u prvom planu onoga što potrošači žele.
Izbjegavanje određenih proizvoda odabirom sljedivih, organskih ili vegetarijanskih obroka umjesto jeftinijih gotovih jela na bazi mesa pokazuje osjećaje potrošača prema prehrambenim preduzećima. Komunikacijom putem novca i obrasca kupovine, potrošači nastavljaju da šalju jasnu poruku industriji o tome šta im je važno.
U pokušaju da povrati povjerenje potrošača nakon skandala s konjskim mesom, Vladino odjeljenje za okoliš, hranu i ruralna pitanja (DEFRA) naručilo je izvještaj kako bi se utvrdilo kako se to dogodilo i koje korake treba poduzeti da se to više ne dogodi. Izvještaj pod nazivom Elliott Review objavljen je 2013. godine.
Koje su bile preporuke The Elliott Review?
Objavljen 2013. godine, nakon skandala s konjskim mesom, Elliott Review se bavio slabostima lanca opskrbe hranom i predložio mjere za poboljšanje. Njegova svrha je bila odgovor na rastuću zabrinutost u vezi sa sistemom koji se koristi za odvraćanje, identifikaciju i krivično gonjenje kriminala u vezi s hranom. U pregledu su date preporuke osmišljene da zaštite prehrambene kompanije i pomognu u vraćanju povjerenja potrošača.
Potrošači na prvom mjestu
Vlada treba sigurnost hrane i zaštitu potrošača od kriminala u vezi sa hranom stavi kao glavni prioritet.
Nulta tolerancija
Prevare s hranom ili zločini u vezi s hranom trebaju biti kažnjeni na najstroži mogući način kako bi se odvratili kriminalci. Vlada bi trebala raditi s prehrambenom industrijom kako bi smanjila prijetnju prevare u vezi s hranom i kriminala u vezi s hranom, razviti procedure za prijavu uzbunjivača i podstaći uzorkovanje i provjeru hrane u svim fazama lanca snabdijevanja.
FSA bi trebala savjetovati vladu i dijeliti obavještajne podatke s industrijom. U međuvremenu, industrija bi trebala imati vlastitu ‘sigurnu luku’ za prikupljanje, upoređivanje i analizu informacija.
Laboratorijske usluge
Laboratorijske procedure bi trebale biti standardizirane, rezultati trebaju biti dostupni onima koji su uključeni u reviziju i inspekciju. Vlada bi trebala raditi na razvoju “centra izvrsnosti” i njegovanju odnosa u cijeloj industriji.
Revizija
Revizije su neophodne za identifikaciju kriminala u vezi sa hranom u lancima snabdijevanja i treba ih poticati. Vlada bi trebalo da podstakne inspekcijski nadzor, da ga učini efikasnijim tako što će doći nenajavljeno. Oni bi trebali razviti stručnu obuku i savjete za otkrivanje malverzacija u procesima proizvodnje i distribucije hrane. Industrija takođe treba da bude u stanju da prepozna rizik od prevara sa hranom i uvede mjere revizije protiv istih.
Upravljanje krizama
Tamo gdje dođe do ozbiljnih incidenata u vezi s sigurnošću hrane ili hranom, vlada treba zaštititi javno zdravlje od rizika i raditi sa FSA na implementaciji planova za vanredne situacije u slučaju ozbiljnog incidenta u vezi s bezbjednošću hrane i/ili hranom.
Decenija nakon: čemu nas je skandal s konjskim mesom naučio?
Skandal s konjskim mesom bez sumnje nas je naučio koliko prehrambena industrija može biti podložna prevari i kriminalu i da tamo gdje ima slabosti ima ljudi koji će ih iskoristiti. Lanci opskrbe hranom su od vitalnog značaja u osiguravanju sigurnosti hrane i sljedivosti proizvoda, što znači da i proizvođači i potrošači mogu lako pratiti hranu do njenog porijekla.
Horsegate je primjer kako se kriminalci mogu infiltrirati u lance opskrbe legitimnih poduzeća bez njihovog znanja i izazvati ogromnu štetuj kako u cijeloj industriji tako i krajnjim korisnicima.
Nakon sprovedene istarage afere sa konjskim mesom date su glavne preporuke.
Formiranje Food Industry Intelligence Network (FIIN), neprofitne organizacije koja okuplja većinu velikih prehrambenih preduzeća kako bi podijelili obavještajne podatke o testiranju autentičnosti hrane. Organizacija i dalje napreduje sa više od 50 kompanija članica koje rade zajedno kako bi zaštitile jedni druge i svoje klijente od prevare.
Uspostavljanje Mreže za autentičnost hrane (FAN). Ovo je omogućilo jedinstvenu online platformu za razmjenu ogromnih količina informacija i obuku za one koji testiraju i provjeravaju autentičnost hrane. Sa brojem članova koji sada ima hiljade, postao je resurs za mnoge širom svijeta..
Od 2014. godine, Proizvodjači i distributeri su po zakonu obavezni da obaveste kupce da li neki proizvod sadrži bilo koji od 14 alergena. Nedavno je bilo brojnih slučajeva da je kikiriki ušao u jela kroz mješavinu začina. Ovo je nažalost bio slučaj s Paulom Wilsonom koji je umro od anafilaktičkog šoka nakon što je pojeo hranu s kikirikijem 2014.
Šta se promijenilo od Horsegatea?
Od Horsegatea, trgovci na malo poduzeli su ogromne korake da poboljšaju svoje lance opskrbe, a veliki trgovci su uveli stroge procese testiranja. Međutim, lanci ishrane su sada toliko složeni da gotovi proizvodi koje kupujemo od naših dobavljača, ili kao potrošači s polica supermarketa, mogu lako imati sadržaj koji se ne može ući u trag. Jedini način na koji bismo to znali je laboratorijska analiza sadržaja samog proizvoda. Nama kao karajnjim potrošačima to nije izvodljivo, pa se oslanjamo na one koji mogu da suzbiju kriminal u vezi sa hranom u naše ime.
Šta smo naučili?
Skandal s konjskim mesom naučio nas je mnogo o našim ranjivostima kada je riječ o prevari s hranom, a ne samo o utjecaju koji ovakav slučaj visokog profila može imati na ekonomiju i širu prehrambenu industriju širom kontinenata. Nakon takvog skandala, ljudi su razumljivo osjećali nesigurnost u vezi s hranom i izgubili povjerenje u porijeklo hrane.
Poruka koju bismo trebali naučiti iz skandala s konjskim mesom mora biti sljedeća: kriminal s hranom je stvaran, dešava se globalno i skupo košta svaku osobu.
Trebamo li i dalje biti zabrinuti? Ukratko, da.
Tamo gdje postoji potencijal za postojanje kriminala, kriminalci će iskorištavati i napredovati u svim prazninama koje pronađu. Kako kriminal u vezi s hranom raste, tako raste i sposobnost kriminalaca i načini na koje se mogu infiltrirati u industriju.
Šta možemo učiniti?
Prevare s hranom tema je o kojoj svi moramo biti u toku. Svi moramo preuzeti odgovornost za sprječavanje prevara u vezi s hranom i kriminala u vezi s hranom gdje možemo, i kao radnici u industriji i kao potrošači.
Ako postoji sumnja da se nešto nezakonito događa u poslovanju, lancu nabavke ili supermarketu, potrebno je to povjerljivo prijaviti nadležnoj instituciji.
Nema sumnje da prevara s hranom svakodnevno košta kompanije. Proizvodjači hrane trebaju raditi na programima podizanja svijesti i prevencije, obuci osoblja i korištenje dobavljača sa strategijama za kontrolu hrane, sve će to pomoći u smanjenju troškova i borbi protiv kriminala u vezi s hranom. Pokazivanje posvećenosti u implementaciji mjera prevencije moglo bi poslovanju dati prednost i stvoriti jake veze s klijentima.
Šta proizvođači hrane u BiH mogu naučiti iz afere “Horsegate”?
Sticanje povjerenja potrošača je dugotrajan proces temeljen na kvalitetu, transparentnošću i sigurnosti prehrambenih proizvoda. Bilo kakav propust u smislu zdravstvene ispravnosti ili deklariranog sastava proizvoda može imati izrazito negativne posljedice. Praksa je pokazala da je ponovno sticanje izgubljenog povjerenja neizvjesno, zato bi sigurnost prehrambenih proizvoda trebala biti apsolutni prioritet svakog proizvodjača. Medjutim proizvodjači sami ne mogu kontrolisati cijeli opskrbni lanac. Agencija za sigurnost hrane, kontrola na nivou industrije, interne laboratorije velikih proizvodjaca je put kojim bi opskrbni lanac trebao proći čime bi se sigurnost prehrambenih proizvoda dovela na maksimalni nivo.
