Slučajna MIT studija pokazuje da su svi loši u izvršavanju obaveza na vrijeme

Facebook Twitter LinkedIn

Naučni rad sa MIT-a pokazuje da se vrlo malo zadataka obavi u očekivanom vremenskom okviru. Ljudi svih starosnih dobi i nivoa stručnosti su se pokazali vrlo lošim u procjeni koliko im vremena treba da završe neki zadatak. Pisanje i programiranje su zadaci koji najviše traju.

Svi su upoznati sa težinom obavljanja svih stvari koje treba uraditi, a pogotovo onoga što želimo uraditi. Nešto krene po zlu, treba više vremena da se završi jedan dio od očekivanog, neko drugi treba da završi svoj dio prije nego vi možete početi, i bezbroj drugih problema koji se ispriječe.

Nekako, ovo je jedan od uobičajenih problema koje ljudi dožive, što vam može reći bilo ko ko je bio na seminaru za pametno postavljanje ciljeva.

U slučajnoj studiji, grupa studenata na master, postdoktorskim i bachelor studijama na MIT-u je provela 9 mjeseci bilježeći šta žele da urade, koliko dugo misle da će im trebati da to urade, i koliko im je zaista trebalo da to urade – ako ikako urade.

Rad ”'I'll Finish It This Week’ And Other Lies,”, je humoristična diskusija o teškoćama preciznog određivanja ciljeva i surovi uvod u tuđa čistilišta koja su često vrlo slična našim.

Ljudi na MIT-u imaju problema sa završavanjem obaveza na vrijeme? Odjednom se osjećam bolje.

Koliko dugo je procijenjeno (gore) da je potrebno za određene zadatke, u poređenju sa stvarnim vremenom (dole). Kada bi ljudi uvijek tačno procijenili koliko im treba da nešto odrade, svi vrhovi bi bili iznad x=1.

Prošle godine, spomenuti istraživači su kreirali sistem koji će im pomoći da podržavaju jedni druge u njihovom radu i ohrabriti ih da dostignu svoje ciljeve. Sistem je obuhvatao sedmične provjere gdje su učesnici navodili zadatke koje su željeli obaviti i koliko dugo očekuju da će im trebati, i da izvijeste nakon sedam dana koliko je zapravo trebalo da obave te zadatke.

Možda slučajno, ovaj sistem je poprimio formu longitudalne studije, vrste istraživanja koje posmatra određenu varijablu (u ovom slučaju vrijeme obavljanja zadatka) kroz određeni vremenski period.

Podaci su obuhvatali 559 obavljenih zadataka tokom velikog dijela prošle godine, kada su završeni, kada je očekivano da budu završeni, i koliko radnih sati to predstavlja. Kako je objašnjeno u radu, svaki zadatak je svrstan u jednu od ovih kategorija:

Pisanje programskog koda: bilo kakvo pisanje programskog koda za istraživanje ili zadaću (npr. analiziranje u Pythonu).
Pisanje: bilo kakav zadatak pisanja ili uređivanja teksta (npr. pisanje verzije rada).
Čitanje: bilo kakav zadatak fokusiran na čitanje (npr. čitanje novinskog članka).
Administrativno: bilo kakav zadatak vezan za vođenje istraživačke grupe ili odjela (npr. organizacija sastanaka).
Priprema govora: pisanje ili vježbanje govora ili prezentacije.
Usluga: volonterski rad (npr. organizacija networking aktivnosti).
Set problema: zadaća za predmet koji nije fokusiran na programiranje ili čitanje.

Medijanskom zadatku je trebalo 1.4 puta više vremena da se obavi nego što je očekivano, dok je prosječna razlika bila malo iznad 1.7 puta veća. Tek preko pola, 53% zadataka je obavljeno na vrijeme. Zadaci pisanja i programiranja su najduže trajali, neki su trajali deset puta duže od očekivanog.

Napomena uredniku: Vidiš, nisam samo ja takav!

Zadaci sa rokovima su obavljeni na vrijeme. To je prikazano u kategorijama usluga i setova problema, budući da zadaća ima rok za predaju i da se volonterski događaji planiraju grupno. Postdoktoranti su bili najprecizniji, ali to može biti manje zbog njihovih godina i iskustva, a više zbog vrste rada kojim su se bavili. Master studenti su bili gori od bachelor studenata, sugerišući da starosna dob nije bitan faktor.

Nadam se da ste pročitali do ovdje.

Izgleda da čak i visoko obrazovani ljudi, koji moraju procijeniti koliko im vremena treba za neke tipične zadatke koje obavljaju na redovnoj bazi, nisu baš dobri u ovome. Izgleda da je univerzalna istina da većina zadataka traje duže od očekivanog. Čak i oni koji su vrlo iskusni u tim zadacima su bili samo malo bolji u ovim procjenama.

Tako da, ako planirate nešto završiti u određenom vremenskom roku, možda bi bilo najbolje da produžite svoju prvobitnu procjenu. Ali pazite! Ovo može uzrokovati da se stvarno potrebno vrijeme još dodatno produži.

Alternativno, budući da zadaci koji za sobom vuku neodgodive rokove imaju puno bolji postotak obavljanja na vrijeme od onih bez rokova, možete jednostavno dodijeliti rokove i stresne posljedice zbog propuštanja istih vašim ciljevima. Drugi pisci se slažu da ovo čini čuda kada je u pitanju pisanje, uz malu cijenu vašeg razuma.

Vodeći autor i doktorski kandidat Kaley Brauer također navodi da su mnogi od učesnika studije uvidjeli da postavljanje vremenski baziranih ciljeva, poput, ”Učiti ću pet sati,” pomaže da ostanu pri svojim zadacima bolje nego da postavljaju rezultatski bazirane ciljeve, kao, ”Savladati ću umjetnost podvodnog pletenja korpi nakon ove petosatne blokade.”

Članak ”Accidental MIT study shows everybody is bad at getting stuff done on time”, autora Scotty Hendricks, preveden je sa portala BIG THINK.