Posljednjih godina, utaktana proizvodnja je dobila mnoga interesovanja i vidimo sve više i više njene implementacije kroz industriju. Utaktana proizvodnja dolazi iz avio industrije i njena svrhe jeste da stabilizuje i održava ritam proizvodnje. Građevinska industrija ima potrebe i radi na drugačiji način u odnosu na većinu drugih industrija. Dok u proizvodnoj, avio, industriji komunikacija, i sl. proizvod ide i transformiše se kroz stanice i procese, u građevinskoj industriji proizvod je nepokretan na jednom mjestu i njegovi procesi se kreću oko proizvoda. Shvatanje ovoga je nužno kako bi se znalo na koji način građevinska industrija može uspješno implementirati utaktanu proizvodnju.

Šta je utaktana proizvodnja?

Riječ takt potiče iz njemačkog jezika i prevodi se kao „ritam“. Govoreći kroz muzičku terminologiju, to je vrijeme između dvije note. Utaktana proizvodnja je ekstremno korisna u Lean građevinarstvu u svrhu određivanja vrijednosti, stabiliziranja radnog ritma, i standardizacije procesa. U poljednjih 7 godina, urađeno je nekoliko studija i uloženi su napori da se razvije metodologija koja uključuje Metodu vremena takta (eng. Takt Time Method) [Frandson et al. 2013] na Kalifornija Univerzitetu, Berkley i Planiranja takta (eng. Takt Planning) i Kontrole takta (eng. Takt Control) [Benninger i Doulhy et al. 2013] na Karlsruhe Institutu za tehnologiju. Oni su kroz studiju i implementaciju demonstrirali prednosti koje donosi utaktana proizvodnja.

Nastavimo sa muzičkom analogijom. Da bi se stekla dobra simfonija ritma neophodni su, između ostalog, elementi kao što su prostor, vrijeme, muzičari i muzički komadi. Da bi se implementirao proizvodni model, moramo imati četiri osnovna elementa:

1. Vrijednost, proizvod, i njegovu objektivnu potrebu da se zna odakle vrijednost dolazi.
2. Prostor/ površinu takta. Dijeljenje rada na zone.
3. Ritam ili vrijeme takta. Vrijeme u kojem svaki proces mora odraditi svoj rad u površini takta.
4. Standardizovan rad da se postigne tok i poboljša produktivnost.

Nakon što shvatimo ovo, možemo preći na integraciju modela za utaktanu proizvdnju. Ustanovljene su četiri faze za implementaciju modela. Ovi procesi su jednaki kao procesi koji postoje u projekt menadžmentu: 1) Inicijacija, 2) Planiranje i Integracija, 3) Provođenje i kontrola, i 4) Kontinuirana poboljšanja (Kaizen).

Inicijacija i planiranje (eng. Initiating and planning)

U ovoj fazi su definisati sljedeći aspekti:

1. Šta je cilj projekta (odrediti mjere i projektne ciljeve)?
2. Šta donosi vrijednost (isporuke, ključne tačke)?
3. Ciljevi i analize zona
4. Određivanje radnih zona prema ovisnosti rada i ograničenjima
5. Definisati procese u svakoj definisanoj zoni

Planiranje i integracija modela

Naredna faza u  modelu se sastoji od integracije timova zaduženih za projekat učenja o modelu. Procesi koji se izvode u ovoj fazi su sljedeći:

1. Integracija članova tima. Ovo će pomoći kreiranju konverzacija koje će doprinijeti razvoju projektnog cilja.
2. Definisanje slijeda aktivnosti po površini i projektnoj fazi.
3. Definisanje vremenskih ciklusa.
4. Definisanje koraka koje zahtijeva svaki proces.
5. Sekvence aktivnosti.
6. Standardizacija proizvodnih procesa kroz balansiranje radnog opterećenja.
7. Kreiranje radnih paketa koji sadržavaju sekvence aktivnosti.
8. Definisanje međuspremnika (eng. buffers), kapaciteta, vremena, inventure ili zaostataka koji dozvoljavaju procesu da bude izbalansiran prema cilju.
9. Kombinovanje radnih paketa koji će održavati ciklus i radnih površina koje najbolje odgovaraju projektu.
10. Definisanje radnog plana i ritmičnih ponavljanja projekta.

Provođenje i kontrola (eng. Execution and Control)

Tokom ove faze, rad se nastavlja po planu i odluke se donose kroz kontinuirani monitoring proizvodnih procesa. U ovoj fazi, nekoliko komponenata iz Last Planner System-a može biti iskorišteno uključujući:

1. Gledajte unaprijed: pregledajte i predložite aktivnosti i pakete koji dolaze u sljedećim sedmicama. Ovo će pomoći da se riješite restrikcija i održite radni tok.
2. Sedmično planiranje: Na sedmičnoj bazi, radni timovi se posvećuju aktivnostima koje će se izvoditi sljedeće sedmice. Radni paketi su podijeljeni u dnevne aktivnosti sedmice koja se programira.
3. Šta je urađeno? Jesmo li spremni? Šta je potrebno? Ovo su konverzacije koje su poželjne da se implementiraju svakodnevno u koordinaciju timova. Cilj je da se uskladi rad svih različitih disciplina.

Kontinuirana poboljšanja (eng. Continuous Improvement)

Ovaj zadnji korak je nužan za Lean proizvodnju jer je potrebno da učimo iz grešaka u cilju napretka. Neke mjere mogu biti PPC, uzrok neusklađenosti, variabilnosti, ograničenja, potrebni zadaci, itd. Sa ovim poboljšanjima smo u mogućnosti da vidimo i poboljšamo balans radnog opterećenja, reorganizujemo radni program, poboljšamo efektivnost rada koji se izvodi.

Model utaktane proizvodnje dozvoljava projektnoj proizvodnji da se implementira kroz sistematičan, ritmičan i fleksibilan proizvodni model za bilo koji građevinski projekat. Sa ovim modelom možete uskladiti proizvodni tok sa ciljevima projektnog menadžmenta. Ova metodologija može raditi na svim građevinskim projektima, bez obzira na veličinu i kompleksnost.

Članak „What is Takt Production Model?“ autora Andres Bustos Acevedo-a preveden je sa stranice Lean Construction Blog.