Elizabeth Gilbert dijeli 11 načina kako pametno razmišljati o kreativnosti.
Kreativnost je škakljiva stvar. Konsultanti je zaobilaze, brendovi je obećavaju, mi težimo za njom, i to sve češće bez poznavanja šta kreativnost zapravo jeste. Jednostavno rečeno, mnogo je zmijskog ulja oko kreativnosti. Ali sada će autorica Elizabeth Gilbert prorezati kroz gaf s njenim izrazito svježim pristupom ovoj temi. Za nju, mi smo već svi kreativne duše, ali moramo da shvatimo kako da iskoristimo inspiraciju i oslobodimo kreativnu dušu unutar nas. Ovdje je podijelila njene najbolje savjete za održavanje smislenog i kreativnog života.
1. Ako ste živi, kreativna ste osoba.
Koliko puta ste čuli nekoga da kaže „nemam nijednu kreativnu kost u svom tijelu.“ To je isto kao da im je neko predao tu etiketu kada su imali 9 godina i od tada je nose svugdje sa sobom. Ali umjesto da ih izazovem po tom pitanju, pitam ih da oduzmu riječ „kreativno“ iz rečenice i da je zamijene sa riječi „radoznalo“ samo da vide kako to zvuči. Ako možete sebe da oslobodite od ankcioznosti i tereta koji se veže za riječ „kreativnost“, jer ste povjerovali u mit da ona pripada samo specijalnim, mučenim i profesionalcima, te ako je zamijenite sa „radoznalosti“ , vidjet ćete da ste ustvari i vi veoma kreativna osoba, jer sva kreativnost počinje sa radoznalošću. I jednom kada bocnete svoju radoznalost i dopustite sebi da je pratite gdje god vas odvela, shvatit ćete veoma brzo da živite mnogo kreativnijim životom nego što ste živjeli prošle godine.
2. Niste genije, ali imate genija u sebi.
Magično razmišljanje sa kojim sa povezuje kreativnost je ideja da inspiracija ne dolazi iz mene, već do mene. A razlog zašto sam vjerovala u ovo jeste prvo to što sam se tako osjećala, a drugo jer je tako svaki čovjek prije Doba prosvijetljenja opisivao inspiraciju. Pa čak i veoma racionalni, učeni ljudi bi rekli „i onda mi je došla ideja.“ Koristili bi se tim jezikom, pa čak i onda kada bi vam objasnili iz kojeg dijela cerebralnog korteksa zapravo potječe ideja. Drugim riječima, oni bi to obeshrabrili i učinili bi to vrlo dosadnim umjesto da bude čarobno, a ja više volim da to bude čarobno jer osjećam da je to jedino carstvo kreativnosti u našem životu gdje je sigurno i korisno imati magično razmišljanje.
3. Napravite nešto, uradite nešto, uradite bilo šta.
Ako imate kreativan um, to je kao posjedovanje psa border collie-a (inteligentan pas koji je uvijek spreman na akciju). Morate mu dati nešto da radi ili će on sam naći nešto da radi, a vama se neće svidjeti to što je našao. Pa ako odete na posao i ostavite svog border collie-a samog i neistreniranog u vašem apartmanu, vratiti ćete se kući i saznati da je on sebi našao posao, a taj posao je vjerovatno da uništi vaš kauč ili da odvrti svaku moguću rolnu papira, jer mu je trebala neka zanimacija. Kreativni um je apsolutno isti. Moje iskustvo sa kreativnim umom pokazuje da ako mu ne date zadatak, loptu da ganja, granu da uhvati, ili da ukroti neke patke, ne znam, nešto, okrenuti će se protiv sebe. Vrlo je važno za moje mentalno zdravlje da tjeram tog psa da bude aktivan. Pa dajte svom psu posao, i nemojte se brinuti o tome da li će ishod biti magičan ili vječan, da li će promijeniti ljudima živote, da li će promijeniti svijet, da li je originalan, da li je revolucionaran, da li je otkupljiv. Samo dajte tom psu posao, i imati ćete mnogo sretniji život, bez obzira kakav bio ishod.
4. Prestanite se žaliti i počnite raditi.
Nikada nećete čuti više žaljenja nego od ljudi koji rade u nekim kreativnim oblastima. Oni su djeca koja se najviše žale. I osjećaj prava i tjeskobe koji dolazi iz usta tih ljudi me izluđuje. Imaš šansu da provedeš svoj život koristeći najviše svoj mozak i sve što želiš da radiš jeste da se žališ? Začepi! Niko te nije tjerao da radiš to. Da se pravite kao da su vaši pokloni teret, ili da su vaši talenti teret i da ste izmoreni vašim kreativnim naporima, kao da ste vezani za to zbog nekog zlog diktatora, a ne da ste sami to odabrali. I na kraju, najgore od svega, tjerate inspiraciju od sebe. Inspiracija, kao svi mi, želi da bude voljena i cijenjena, i ako čuje koliko pričate da vam uništava život, otići će od vas. Pa kada god čujem kreativne ljude kako govore da je život ratište, i kako krvare po svom poslu, i kako je to sve grozno, uvijek želim da nekako šapnem njihovoj inspiraciji: „Hej, ako ti je dosadila on/a, prebaci se onda kod mene.“
5. Frustracija nije nešto što prekida proces, frustracija jeste proces.
Gledala sam toliko talentiranih, kreativnih i inovativnih ljudi kako se okreću protiv svog rada, ili još gore, prestanu stvarati jer su postali toliko isfrustrirani tokom vremena bilo čega što su kreirali. I onda pričaju o frustraciji kao da je prepreka iz svemira koja im uništava sve. Sve što su htjeli jeste da budu kreativni i onda eto opet frustracije, koja oduzima svu zabavu iz kreiranja, koja pravi nemogućim da se radi i koja uništava svu igru. A ja mislim „Vi, vi miješate čitav proces, jer u ono u šta ste zaljubljeni i ono na šta ste se navikli, je onaj momenat u vašem kreativnom procesu kada sve funkcioniše – svi cilindri rade punom parom, a inspiracija cvijeta, i osjećate se veoma blaženim, i zabavno vam je i divno.“ A to je odstupanje. Taj momenat jednostavne zahvalnosti gdje sve ide glatko – to nije ono normalno. To je čudo koje se desi svako malo, ako vam se posreći. Frustracija, najteži dio, prepreke, nesigurnosti, teškoće, ono „ne znam više šta da radim sa ovim“, to je kreativni proces. I ako želite da radite bez sretanja frustracije i teškoća, onda niste stvoreni za takvu vrstu posla.
6. Prestanite fantazirati o perfekciji.
Perfekcija je smrt svih dobrih stvar, perfekcija je smrt zadovoljstva, to je smrt produktivnosti, to je smrt efikasnosti, to je smrt sreće. Perfekcija je jednostavno batina koja ide okolo i ubija sve oko sebe. Neko mi je jednom rekao da sam kontradiktorna što to govorim, jer vjerovatno pokušavam da šta god radim bude najbolje moguće. I to jeste istina – ali ogromna je razlika između „najbolje što može biti“ i perfekcije.
7. Ne možete se riješiti straha, ali zapamtite da je strah dosadan.
Ovo je moja temeljna opozicija mitološkom snu o neustrašivosti, i frustracija koju osjećam kad god se neustrašivost smatra vrlinom. Smatram da je to pogrešna bitka. Jer kao prvo, ne treba da se riješite straha; trebate ga održati budni. Svi smo tu jer imamo strah koji nas je očuvao. Pa ne cijenimo dovoljno strah kada kažemo da želimo biti neustrašivi. Ali ipak, strah je najstarija, najdublja i najmanje suptilna cjelina našeg emocijonalnog života, i zato je dosadan. Dosadan je. Nema nikakve boje. Razgovarajte sa svojim strahom kada krene da izlazi, a vi pokušavate nešto kreativno uraditi. Recite mu „samo pokušavam napisati pjesmu, niko neće umrijeti.“ Ali nemojte se boriti protiv njega, to je takav gubitak energije. Samo razgovarajte sa njim i nastavite dalje.
8. Ako je nešto dovoljno autentično, osjećati će se originalnost.
Ja nisam fan težnje za orignialnim djelima. Prvo, to stvara ogromnu količinu ankcioznosti, a drugo to je nemoguća težnja, jer ne postoji takva stvar poput originalnog dijela. Ako mi pokažete komad umjetnine koji svi smatraju totalno originalnim, ukazati ću vam na 10 akademika i kritičara koji će to pogledati i reći odakle je autor izvukao inspiraciju, koga je čitao, kojeg slikara je izučavao… Puno više se zanimam za lanac uticaja nego što me zanima narcističnost originalnosti. Jedini način na koji možete stvarati autentične komade je da, s velikom ponižnošću i velikom nadom i radoznalošću, pratite svoju vlastitiu radoznalost gdje god vas odvela i da vjerujete da šta god bude plod toga osjećati će se originalnim. Da dok drugi ljudi možda rade istu stvar, vi to još niste uradili, i čim to uradite i stavite svoj znak, biti će, svojim pravom, osjećati će se originalnim, dok god ima autentičnost srca.
9. Ako se bavite umjetnošću, ne morate diplomirati.
Ustvari, dopustite mi da se drugačije izrazim: Ako se bavite umjetnošću, ne treba vam dug. Ustvari, to je posljednja stvar koja vam je potrebna. Pa ne zanima me koliki prestiž ima univerzitet, ne zanima me koliko su divni profesori, ne zanima me šta obećavaju i koliko daju: ako vam stvaraju dug, ne pomažu. Ako imate ekstra $100,000 koje sjede i čekaju da se potroše i ako želite ići u školu, obećavam vam da ćete dobiti divne stvari iz tog iskustva, jer tu se i stvaraju fantastična iskustva. Ako vam dopuste potpunu vožnju, i škola vam dopusti da je završite besplatno, opet, idite! Uživajte, smatrajte se sretnim. Ali ako vam kažu, „Vama ćemo dati ovaj divni poklon, blago onoga što naš fakultet nudi, ali prvo morate otići do banke i tražiti zajam od $150,000 kako bi postali pjesnik“, onda ću da legnem ispred banke prije nego što bih vam dopustila da to uradite. Ne mogu vas spriječiti da to uradite. Pa nije baš da se protivim diplomiranju, protivim se debelim dugovima koje ljudi sebi nabace, a žele da žive kreativno.
10. Kreativne oblasti su loše karijere.
Ljudi često govore da žele da grade karijeru radeći nešto kreativno, i onda to pokušaju, i završe radeći nešto što nije dovoljno kreativno da stimuliše njihovu dušu, a i nije dovoljno da ih financira životno. Drugim riječima, žrtvuju oboje. Smatram da trebate prestati da se vežete za obje stvari, i odvojite ih. Izaberite svoje kreativno zvanje, nađite ono što dok radite dovodi vašu dušu do animiranog života i sami to radite. Radite to obavezno, predajte se tome potpuno, a onda nađite drugi način da plačate račune. Kada sam bila nadolazeći pisac, odlučila sam veoma rano da ću biti sama svoj zaštitnik, svoja supruga, svoj sponzor i da nikada neću zahtjevati da me opskrbljava moje pisanje na bilo koji način sem na onaj koji me uvijek opskrbljava, a to je ispunjavanje zadovoljstvom i učini me da se osjećam kao više od prolaznika i potrošača u svjetu.
11. Radoznalost je istina i način kako da živimo kreativno.
Kada god vam se kaže da „pratite svoju strast“, to može postati vrlo zastrašujuće i može biti vrlo zbunjujuće, jer nekada strast nije baš jasna, nekada strast gori i ugasi se, nekada se vaša strast promijeni, nekada nekog vrlo tužnog utorka kada se niste naspavali, ideja strasti se osjeća toliko dalekom da ne možete ni zamislite da će vam ikad biti u dometu. A opet radoznalost je vjerna, postojana, prijateljska i dostupna energija koja nikada nije van dometa. Nikada ne postoji dan u kojem ne možete iskopati bar mali segment interesovanja za nešto na svijetu, bez obzira koliko to zvučalo i izgledalo skromno, bez obzira koliko se to činilo nepovezanim sa bilo čim što radite, bez obzira koliko to bilo nasumično. Strast zahtijeva punu posvećenost od vas. Morate se rastaviti, obrijati glavu i promijeniti svoje ime, i još se preseliti na Nepal i otvoriti sirotište. I možda to ne morate raditi baš ove sedmice. A radoznalost ne oduzima od vas ništa. Radoznalost vam samo daje, i sve što vam daje su dokazi, predivni dokazi, mali sitni dokazi iz divljeg lova koji je jedinstevn u životu.
Originalan članak možete pročitati na linku.
