Čini se kao da svi u svijetu proizvodnje pričaju o digitalnoj transformaciji – a mnogi rukovodioci fabrika prevrću očima jer zvuči kao da je ometajuće, skupo i kao još jedna stvar koju treba učiniti. U industrijskoj areni, gdje vjera u mozak izlazi na vrata svaki dan i nije zamijenjena, lanac snabdijevanja ostaje izazovan, prijetnje kibernetičke sigurnosti rastu, a održavanje profitabilnosti, kvaliteta i produktivnosti na visokom nivou je najbitniji posao, sama ideja digitalne transformacije može zvučati neodoljivo.
Hajde da izazovemo taj način razmišljanja. Prvo, fokusirajte se na tri ključne tačke:
- Digitalna transformacija nije monolitna cjelina koju ili imate ili nemate. To je proces, kontinuitet. Ne, ne morate čuvati podatke koje generiše svaki pametni senzor u postrojenju u ogromno jezero podataka, a zatim shvatiti kako njime upravljati. Sve što treba da uradite danas je da utvrdite zašto ta mašina proizvodi manje od ostalih na liniji. Riješite taj problem i produktivnost će se odmah povećati.
- Razmislite o riječi transformacija. To je zastrašujuće jer zvuči kao da je manifest “preobraziti” cijelu fabriku digitalno. Ali digitalna transformacija nije digitalizacija ili čak automatizacija. Radi se o transformaciji ishoda poslovanja korištenjem digitalizacije i automatizacije. Transformacija je upravo u ciljevima koje svaki menadžer fabrike pokušava postići – veći učinak, manje gubitaka, poboljšana održivost, poboljšana produktivnost, manji rizik i veći profit.
- Današnji digitalni alati – senzori, kontrolni sistemi, softver – približili su se izvoru rješavanja problema u pogonu. Ovo povećava fleksibilnost i skalabilnost tako da se izazovi mogu rješavati pristupačno, korak po korak.
Prihvatite putovanje
Imajući to na umu, istražimo putovanje koje industrijski proizvodni pogon može proći dok postaje digitalan. Iako smatramo da su postrojenja visokotehnološka, zapravo je izvanredno koliko se procesa još uvijek bilježi i izvještava na papiru. Podaci o praćenju iz sistema za čišćenje na mjestu u proizvodnji hrane i farmaceutskih proizvoda, na primjer, radnici često bilježe na obrascima. Isto tako, energetski monitoring, proces koji obećava značajne uštede, često se svodi na netačan sistem papira koji oduzima mnogo vremena.
Drugi primjer je praćenje komprimovanog zraka u fabrici. Mjerači ili brojčanici na kompresoru i na različitim tačkama duž proizvodne linije pokazuju pritisak vazduha i zapreminu protoka vazduha. Tehničar u postrojenju hoda po postrojenju i ručno bilježi ta očitanja u papirni list dnevnika.
Nedostaci sistema za evidentiranje na papiru su značajni:
- Troši dragocjeno radno vrijeme kao trošak aktivnosti.
- Postoji mogućnost ručnih grešaka u čitanju ili pisanju.
- Očitavanja se mogu uzimati samo jednom ili dva puta dnevno, tako da nema uvida u učinak tokom vremena.
- Ne postoje podaci koji bi podržali istrage o procesnim problemima kao što su razlozi za gubitak vazdušnog pritiska.
Ovi nedostaci u praćenju komprimiranog vazduha mogu se “transformirati” kroz korak u digitalnom kontinuumu koji ćemo nazvati digitalizacijom. Sistem bi se mogao digitalizovati ugradnjom senzora za merenje protoka vazduha, pritiska i zapremine. Podaci se mogu automatski čitati i upisivati u bazu podataka svake sekunde kako bi se pratio tačan prikaz varijabli vazdušnog sistema.
Prednosti digitalnog sistema snimanja su:
- Nije potrebna radna snaga.
- Tačnost očitavanja – bez ljudske greške.
- Dugoročni podaci i analiza trenda grafikona postaju dostupni, pokazujući bilo kakve kratkotrajne vrhove ili padove.
- Proračun balansa vazduha se može izvršiti u realnom vremenu kako bi se identifikovao gubitak vazduha u sistemu.
Prava transformacija je, međutim, u riješenim problemima, mogućnosti korištenja radne snage u isplativijim poslovima, poboljšanom kvalitetu i sigurnosti, te potencijalnim uštedama. A sve se to postiže jednom relativno jednostavnom, isplativom transformacijom u postrojenju.
Prihvatanje digitalizacije
Promjena iz različitih ručnih procesa rada u jedan, potpuno automatizirani proces zasnovan na digitalnoj tehnologiji je korak koji nazivamo digitalizacijom.
Primjer mogu biti procesi na kraju proizvodne linije. Grupa ljudi mogla bi se koristiti za pakovanje i zatvaranje kutije gotovih proizvoda, zatim puštanje kutija niz liniju i slaganje na paletu kako bi se dodao završni sloj omota. S druge strane, ovaj krajnji proces mogao bi se u potpunosti automatizirati upotrebom transportera, robotike, pneumatike i inteligentnih kontrolnih sistema. Ovaj integrisani sistem kombinuje pametne transportere, utovarivače, paletizere i mašine za omotavanje. Ovo ima prednost da radi 24/7 brzinom i kvalitetom koji nadmašuje ručni sistem.
Drugi primjer bi mogao biti ručni proces šivanja specijaliziranih medicinskih sintetičkih materijala za proizvodnju maski za lice. Ovaj ručni proces može se zamijeniti inteligentnim ultrazvučnim zavarivačem koji zamjenjuje ručne zadatke i koji topi i vezuje sintetički materijal kako bi se proizveo visokokvalitetni zavar za tkaninu.
U oba primjera, digitalizacija je, uz rješavanje niza izazova, podskup cijelog postrojenja. Ipak, stvara značajan uticaj na krajnji rezultat, sa manje potrebnih radnika, većom brzinom i preciznošću, bržim vremenom do puštanja na tržište i povećanom proizvodnjom. To je konkretna i specifična transformacija, koja čini analizu troškova i koristi lakom za postizanje. Uz današnju tehnologiju, to se također može izvesti uz minimalno ometanje postojećih sistema i procesa.
Prihvatanje transformacije
Budući da je digitalna transformacija transformacija koju omogućavaju digitalne tehnologije, svaki od ovih koraka je generirao transformaciju poslovanja, ali i pogona. Što se više postrojenje kreće prema transformaciji poslovnih rezultata, to se više mijenjaju radni procesi u odjelima i/ili funkcijama. Digitalna transformacija bi također mogla omogućiti razorne poslovne modele. No, imajte na umu da je ovaj korak stigao tek nakon što su procesi digitalizacije i digitalizacije uveliko napredovali i već postižu transformativne rezultate.
Primjer digitalno transformiranog procesa u fabrici je upravljanje zastojima mašina. Ako se danas mašina pokvari u fabrici, operater bi mogao prošetati postrojenjem i tražiti tim za održavanje. Tim za održavanje obećava da će se pobrinuti za problem kada budu slobodni, međutim, mogu zaboraviti ili biti pozvani negdje drugdje. Rezultat je da proizvodnja staje i niko ne zna kada će popravka biti obavljena.
Digitalni alati mogu promijeniti način na koji timovi za proizvodnju i održavanje rade zajedno. U digitalnom rješenju, kada dođe do kvara mašine, kontrolni sistem odmah kreira digitalni događaj zastoja. Softver šalje poruku timu za održavanje i tajmer mjeri vrijeme da potvrdi kvar i zatim završi popravku. Poruke o eskalaciji mogu se poslati ako problem nije potvrđen ili ako je vrijeme zastoja predugo da se popravi.
Tim za održavanje također može koristiti informacije o razlozima zastoja pohranjenih u historiji da analizira glavne razloge za kvar mašine. Ovo im pomaže da uvedu nove zadatke održavanja ili da zatraže od proizvodnog tima da drugačije upravlja mašinom. Tokovi rada se transformišu upotrebom digitalnih sistema.
Dakle, ključ za razumijevanje digitalne transformacije je shvatiti da je to kontinuum, fokusirati se na tačne izazove u svakoj fabrici i postići ciljeve i riješiti probleme na tom putu. Današnji sistemi automatizacije su fleksibilni i skalabilni, sa otvorenim komunikacijama i programiranjem, i dizajnirani da se implementiraju u proceduri korak po korak sa minimalnim uticajem na postojeće sisteme. Razumijevajući ovo, mogućnost digitalne transformacije postaje upravljiva, pristupačna i način za postizanje današnjih ciljeva danas, a ne u nekoj dalekoj imaginarnoj budućnosti.
Članak „Everyone Is Talking About Digital Transformation“ autora Dan Coetzee-a preveden je sa portala Manufacturing.
