Kao korporativni čovjek danju, a poduzetnik noću, prisustvovao sam mnogim sastancima u proteklom desetljeću.
Sastanci mogu biti čudno iskustvo. Mogu se brzo oteti kontroli. Lideri sa odijelima na pruge ili kosom koja sijedi brže kako dan odmiče, mogu izgubiti zaplet. Oni hrane svoj ego riječima. Odnosno, pričaju mnogo. Kako sastanak odmiče, duel se nastavlja. Lideri se nadmeću riječima. Oni kojima je cilj unaprijeđenje rade isto.
Izgledati pametno je ključ. Koristiš tabelarne prikaze i stavljaš fraze u usta kupaca koje nikada nisu rekli kako bi osigurao da si upravu ili najviše u kontaktu sa njima.
To je sve nebuloza. Sastanci su gubljenje vremena. Nikakav dogovor se ne postiže.
Ali nije sve tako loše. Sastanci su me naučili jednu vrijednu lekciju: gledaj tihe ljude.
Postoje skriveni ljudi koji prisustvuju sastancima. Ne govore ništa. Možete otići na deset sastanaka zaredom i oni neće progovoriti ni riječ. Njihove riječi su privilegija rezervisana za kraljevsku porodicu. Ponašaju se kao muha na zidu. Sa svakim sastankom postaju pametniji, ne govoreći ništa.
Posmatraju glasne zvijeri, umjesto da postaju zvijer.
Ja sam bio glasan na sastancima. Tihi ljudi su promijenili moj um. Sada pokušavam da sjedim tiho i ne progovaram na većini sastanaka. Treba mi još mnogo kako bih usavršio ovu vještinu ali već me je naučila mnogo čemu.
* * *
Najglasnija osoba u osobi nije najstručnija, ili nužno najbistrija.
Uloge na poslu tjeraju ljude da rade glupe stvari. Jedan od tih prekršaja je prekomjerno pričanje. Danas možeš imati ulogu, a sutra je već nema.
Biznis uništavaju ljudi koji ne slušaju. Oni misle da poznaju tržište, ali zapravo ne znaju ništa.
Najbistrija osoba u prostoriji ne govori ništa. Ona pravi bilješke i obraća pažnju na to šta se dešava. Gleda borbe ljudskih ega i ne vidi prostor za miješanje.
Kada sastanak završi ona se vraća za svoj sto i kompletira listu akcija za rješavanje problema. Ona je izvršitelj, ne govornik.
Osoba koja najglasnije priča na većini stastanaka nije najpametnija. Ona samo zagluši rješenja ljudi koji rade konkretan posao.
U redu je sjediti u tišini. To te ne čini gubitnikom; to te čini pametnim.
* * *
Pametni ljudi znaju kada zašutjeti.
Naravno da će postojati prilike kada će se tražiti od vas da govorite o nekoj temi. Ne možete reći ne, ili govoriti rukama.
Ideja je da se govori sa što je manje riječi moguće i da se iznese svoje mišljenje. Onda, kada ste rekli sve što trebate u najsažetijem obliku, znajte kad trebate zašutjeti.
Znati kada zašutjeti je umjetnost.
Ako možete naučiti zašutjeti u pravo vrijeme, možete čuti ljude koji ne govore. Možete čuti i ono što se ne izgovara.
* * *
Bistre osobe znaju kada slušati, i učiti.
Zašutjeti znači slušati.
Slušanje mijenja život.
Zašto? Kada slušate učite. Kada sam radio i bio izvan daleko izvan svoje lige brinući se o Sillicon Valley Tech kompaniji vrijednom milijardu dolara, naučio sam da slušam. Sjedeći na sastancima i ne govoreći ništa, naučio sam šta kupci žele i kako je funkcionisao poslovni svijet mog poslodavca. Niko na sastancima nije znao da nemam pojma.
Kada slušate, ljudi pretpostavljaju da znate šta radite. I pogodite šta? Znaćete šta radite ako budete slušali.
Sjećam se da sam čuo jednog čovjeka (zaboravio sam mu ime) da je koristeći umjetnost slušanja, uspio da se pridruži sastanku sa dva osnivača Google-a.
Sve što je uradio je bilo da sjedi i sluša, i jednostavno ponudi da vodi bilješke na sastancima. Niko nije sumnjao u njega. Ono što je naučio na tim sastancima mu je promijenilo život. Napredovao je mnogo brže u svojoj karijeri jer je bio ispred krive znanja, zahvaljujući sastancima kojima je prisustvovao.
Ako slušate, naučiti ćete stvari koje vas nikada ne uče prestižni univerziteti. Dalo bi se raspravljati da li je obrazovanje koje je ovaj čovjek stekao na univerzitetu bolje od onoga koje je stekao od osnivača Google-a – koje je zaslužio slušanjem.
* * *
Slavite šutnju, ne vrući vazduh i buku.
Moj cilj na sastancima je biti najmanje glasna osoba u prostoriji. Toliko je vrućeg vazduha i buke na sastancima koji ne postižu ništa. Vaša želja da vas neko čuje na sastanku vas možda spriječava da učite.
Vaš ego vas tjera da pričate peviše. Ako naučite da budete ponizni i spustite se na zemlju, manje ćete govoriti na sastancima.
Najglasnija osoba u prostoriji je najgluplja jer on/a ne zna, ili nema disciplinu da ušuti. To je tragično. Nemojte učiniti svoj život tragičnim tako što ćete pričati previše na sastancima.
Tihi ljudi mijenjaju svijet jer oni čuju stvari koje drugi ne čuju.
Zaljubite se u tihe ljude na sastancima.
Proučavajte ta divna tiha bića.
Možete biti tiha osoba ako poželite – ali prvo morate uvidjeti magiju tihih ljudi, da biste se pomjerili u tišinu.
Članak ”Quiet People in Meetings Are Incredible”, autora Tim Denning-a, preveden je sa portala Medium.
Ucestvovala sam i vodila mnogo sastanaka.Sastanci su korisni i oni moraju postojati da bi se raspravljalo o mnogim pitanjima i donijeli odredjeni zakljucci,a u nekim slucajevima i rjesenja.Bez sastanaka nema razmjene misljenja,mada nikad nisam podrzavala ucesnike koji su puno govorili,a posebno nebitne stvari.Na sastancima ne treba sutjeti jer to nikome ne koristi,osim onome ko suti,nego treba govoriti malo ali konkretno.Naravno to je najteze i mnogi ucesnici sastanaka nemaju osjecaj za mjeru.U svakom slucaju podrzavam sastanke na konkretne teme.
Draga Selma, hvala vam na komentaru.
Ucestvovala sam i vodila brojne sastanke.Sastanci su neophodni da bi se raspravljalo o mnogim pitanjima, donijeli zakljucci i eventualno konkretne mjere.Ne podrzavam one koji sute, jer oni koriste samo sebi.Naravno protiv sam i onih koji dugo pricaju a “nista ne kazu”.Na sastancima treba diskutovati,ali izlaganja trebaju biti kratka i konkretna.Nazalist, mnogi nemaju osjecaj za mjeru.U svakom slucaju podrzavam odrzavanje sastanaka.