„Dragi ljudi od akcije, gdje ste?“ – pita Andreas Syska u svojoj kolumni. Zašto glasno kukanje donosi manje koristi negoli jednostavno pokretanje nečeg novog.
Ljudi od akcije naprijed! – kaže Andreas Syska, kolumnist njemačkog medija Produktion. Jer, širenje lošeg raspoloženja nikome ne koristi. Pokazati hrabrost, pokrenuti nešto novo i biti inovativan – to itekako ima smisla.
Udruženja privrednika obilaze Njemačku a njihovi „hitovi“ osvajaju top-liste. Hitovi poput “pretjerana birokratija”, “previsoki troškovi energije” i “nedostatak kvalificirane radne snage” puštaju se naizmjenično i bez pauze. Melodije u molu, s uvijek istim tonom i istim adresatom – ne javnosti, nego državi. Ona bi, molim lijepo, trebala rasteretiti preduzeća od papirologije, isplatiti pristojne subvencije za grijanje i osigurati im potrebne stručnjake. I učiniti to odmah.
Zazivanje strukturnih reformi još bih i mogao razumjeti – naumpadnu mi odmah obrazovanje i digitalizacija. No, umjesto toga, traže se subvencije kako bi se nastavilo po starom. Zbog krize – znate već. Ali, realno, uvjeti nikad nisu savršeni: ponekad nečeg ima previše, ponekad premalo. Kriza je jednostavno uvijek tu.
Ljudi od akcije time se ne daju impresionirati. Oni vide izazov i rješavaju ga. Pomoć izvana najčešće očekuju oni koji se grčevito drže zastarjelih poslovnih modela, proizvoda i procesa. Biti preduzetnik znači: “postojeće resurse koristiti što racionalnije”, a ne “nedostatne resurse što emocionalnije zahtijevati”. Ljudi od akcije to znaju.
Čini mi se da su se ti ljudi od akcije povukli i prepustili pozornicu interpretatorima organiziranog jadikovanja. A to nije dobro – jer tako se stvara pogrešan dojam da je privredi u cjelini, a industriji pogotovo.
Krize su testovi. Pokazuju ko ima hrabrosti krenuti novim putem. U krizi ljudi od akcije dolaze do izražaja.
Biti čovjek od akcije znači: pojednostaviti procese, digitalizirati, obrazovati i štedjeti energiju – dakle, biti inovativan. Nisu li možda baš oni koji danas najglasnije kukaju, isti oni koji su u prošlosti najmanje inovirali? Samo jedna misao.
I šta je s državom? Ona treba postaviti okvir za nove stvari, ali i inače maknuti se s puta. Ono što nikako ne bi trebala raditi jest umjetno održavati stanja kojima je vrijeme isteklo.
Dragi ljudi od akcije, gdje ste? Vaše pjesme bih daleko radije slušao. Pozornica je spremna. Pokažite se.
Ko je prof. dr. Andreas Syska?
Fascinacija proizvodnjom prati ga kroz cijeli profesionalni život. Nakon studija mašinstva i doktorata na RWTH Aachen, radio je u Robert Bosch GmbH, posljednje kao voditelj proizvodnje.
Kao profesor upravljanja proizvodnjom na Visokoj školi Niederrhein u Mönchengladbachu, svoje oduševljenje prenosi studentima i industrijskim partnerima.
Kolumna Macher gesucht: Warum die Industrie aufhören muss zu jammern autora Andreas Syska prevedena je s portala Produktion.
