Planiranje proizvodnje je kompleksno; teško je napraviti raspored proizvodnje koji je i ostvariv, i koji zadovoljava poslovne zahtjeve. Da li ste ikada bili dio organizacije gdje je život planera proizvodnje pakao? Svaki dan ta osoba podešava i prepravlja glavni plan proizvodnje? Ako jeste, vjerovatno ste vidjeli mnogo frustracije i konstantnu zbrku – ne samo u proizvodnji i drugim timovima za interne operacije, nego i kod dobavljača i kupaca. Operacije moraju da podese planove timova i opreme, dobavljači moraju požurivati narudžbe, i kupci često dobiju manje nego im je potrebno. Mnoge organizacije se oslanjaju samo na planera proizvodnje da riješi probleme. Realnost je da se u planiranju proizvodnje ne radi samo o software-u za planiranje proizvodnje; potreban je multifunkcionalan pristup za uspjeh.
Frustracija nije jedini razlog zašto proizvođači trebaju bolje planiranje proizvodnje (iako bi to trebao biti dovoljan razlog). Manje očigledan simptom neefikasnog planiranja proizvodnje je višak zalihe – i sirovih materijala i gotovih proizvoda. Višak zalihe je jedini način da se udovolji loše isplaniranoj proizvodnji, osiguravajući da fabrici ne nestane materijala ili da ne zakinu kupca.
Kako se planiranje proizvodnje poremeti?
Ne pričamo o svakodnevnim problemima koji utiču na glavni plan proizvodnje. Pričamo o tri faktora koji generalno smetaju pri kreiranju plana proizvodnje, što također obuhvata efikasne odgovore na tipične probleme koje većina fabrika iskusi.
Netačni podaci zbog lošeg mjernog sistema
Sistem ručnog mjerenja (u odnosu na automatizirani sistem mjerenja) pruža malo uvida u stopu proizvodnje. Dobijamo ”prosjeke prosjeka” sve dok neko ne ocijeni da su podaci dovoljno dobri, ili se jednostavno nosimo s time.
Strah od priznavanja operativnih neefikasnosti
Ponekad se tim boji da prizna koliko nešto zaista traje. Jednom sam posmatrao operativni tim koji se plašio da kaže vlasniku biznisa koliko operacija zaista traje, i zakazali su upola manje vremena nego što je potrebno. Ovaj pristup osigurava da se raspored i izvedba ne poklapaju, a dezinformacije narušavaju povjerenje između ljudi u planiranju i ljudi zaduženih za operacije.
Želja za viškom budžeta
Neke kompanije cijene kada na kraju mjeseca ostane nešto novca u budžetu, radije nego da se popuni budžet. Budući da brži rad od standardnog pogoni pozitivan balans u budžetu, timovi ili lideri mogu oklijevati oko ažuriranja standarda kada proizvodnja ostvari bolje rezultate. Iako menadžment možda uživa u tim priznanjima, ne pomažu time nikome, a pogotovo ne onima koji pokušavaju zadovoljiti takav raspored.
Poboljšajte planiranje proizvodnje: tri neophodna koraka
Vidjeli smo kompanije koje se direktno pozabave problemima sa planiranjem proizvodnje: neke su ostvarile odlične rezultate, dok se neke i dalje muče. One koje su uspjele u svojim namjerama, minimalno rade ove tri stvari:
KORAK 1: Postavite osnovna pravila
Ključno je da svako u organizaciji razumije odgovornosti oko kreiranja efikasnog plana proizvodnje. Planeri proizvodnje kreiraju plan ali ne mogu raditi u vakuumu. Inženjerski i operativni timovi moraju pružiti tačne podatke, a operativni timovi moraju poštovati izvođenje prema rasporedu.
KORAK 2: Dogovorite se da kreirate relistične, ostvarive planove.
Svi smo vidjeli kako planeri proizvodnje pretrpaju raspored (planiraju više nego se može izvesti). Kada postoji otpor od strane operativnog tima, planer kaže ”Ali ovo je ono što nam treba.” Iako je to možda ono što planer želi da vidi, nemoguće je za izvesti i neće dati više proizvoda. Operativni tim se mora složiti da je raspored izvodljiv; moraju vjerovati da imaju šanse za uspjeh.
KORAK 3: Postavite rok i benchmark za mjerenje i procjenu
Svako bi se trebao složiti oko vremenskog roka za mjerenje i odrediti koliko precizno ono treba biti. Da li je ključno da operativni tim ostvari dnevni plan tačno navedenim redoslijedom, ili ima prostora da se dijelovi proizvodnje rasporede tokom sedmice.
Odredite šta znači ”promašaj” u izvođenju plana. Definicija je specifična za svakog proizvođača i praćenje tih promašaja ne treba da previše opterećuje operativne timove. Kako se proces planiranja proizvodnje poboljšava, organizacija može stegnuti metriku. Na primjer, kompanija inicijalno može definisati promašaj kao proizvodnju koja je započela 4 sata nakon što je trebala po rasporedu. Zatim, kako se izvedba poboljšava, ta se definicija može promijeniti u proizvodnju koja je počela 2 sata nakon što je trebala.
Svakodnevni međufunkcionalni pregled plana proizvodnje nasuprot izvedbe je vrlo vrijedan. Budući da se operativni tim složio da je plan izvodiv, taj tim treba da prati promašaje i da ih opravda. Praćenje pruža uvid u područja gdje bi se trebalo fokusirati na poboljšanje.
Preporuke i plan akcije
Nema svaka kompanija uspostavljenu međufunkcionalnu saradnju između planiranja i provođenja plana. One koje to imaju su postavile organizaciju u takvu poziciju da rade mnogo više od zadovoljavanja rasporeda – zadovoljavaju potrebe kupaca i poslovne zahtjeve, izbjegavaju negativan uticaj na dobavljače, i manje je vjerovatno da će im trebati sigurnosni buffer u vidu viška sirovog materijala i gotovih proizvoda.
Biznisi i operativni lideri koji žele da istraže mogućnost međufunkcionalnog pristupa sa još većom saradnjom treba da poduzmu ove korake kako bi pripremili organizacije:
- Odrediti ko je trenutni ”vlasnik” plana proizvodnje. Krajnje stanje je združeno vlasništvo od strane planera proizvodnje, odjela za operacije, i resursa tehničke podrške.
- Revizirati kako kompanija prati i ažurira stope proizvodnje unutar sistema. Svako sa udjelom u planiranju proizvodnje bi trebao biti dio procesa feedbacka i ažuriranja.
- Uspostavite vrijeme i metodu kojom će operativni timovi prijavljivati promašaje i kako će timovi učestvovati u radnjama poboljšanja.
Članak ”Three Steps to Improve Production Scheduling”, autorice Patricia Hatem, preveden je sa portala Toward Zero.
