Priča mi kolega nekidan kako su mu ukrali najboljeg radnika, zjenicu oka njegovog.
Došli dušmani, dali mu više para, i on, labilnog karaktera kakvog i jeste, pristao.
Sram ga bilo!
Da ih tako ujede za srce mladalačko.
A bili su kao porodica.
Ne, nema više ni mrve poštovanja, ljudskosti, obraza.
Al’ malo sutra.
Krenimo od vrlo pogrešne pretpostavke da je neko nešto ukrao.
Da bi ti nešto ukrao, to nešto (ili neko) bi moralo biti tvoje.
RADNIK NIJE TVOJ.
Kad tu premisu sažvaćemo, shvatićemo da nam niko ništa nije ukrao.
Jer nije.
U ljudskoj prirodi je da žele više, da teže ka boljem.
Ernst&Young je krajem prošle godine objavio istraživanje koje kaže da bi 34% radnika promijenilo svoj posao u narednih 12 mjeseci ako bi se prilika ukazala. Na našem tržištu bi taj rezultat vjerovatno bio i znatno viši.
Realno gledano, nemamo svi istu percepciju šta je za nekog više i bolje, tako da preventivno djelovanje na ovu temu nije lak posao.
Neko mijenja posao jer mu je ponuđena bolja pozicija, više para, manje posla, zanimljiviji posao, ili vrag zna šta, dosadilo mu.
Na kraju dana, nebitno je, ljudi idu gdje im je bolje, ili gdje bar misle da će im biti bolje.
Ako nisi preventivno djelovao, razgovarao sa radnikom, slušao ga i reagovao, ostaje ti samo da tvrdiš da su drugi bezobrazni i zli.
I da su lopovi.
E da, ne dajte da vas lažu da smo jedna velika porodica.
Nismo.
Prije više godina sam na jednom službenom putu imao saobraćajku.
Izletio mi neki brat sa Ford Sierrom po sred krivine, i ja bježao u neku ogradu pored, jer je to bila manje bolna opcija nego da kroz šoferku presjednem kod njega u auto.
Nije mi ništa bilo, ali sam napunio gaće momački, i poprilično polupao auto.
Da mi je nešto bilo, svisnuli bi kući od muke.
Na poslu bi bilo frka, ali bi našli nekog novog Dejana kad-tad.
I ne, nije ovo sad drvlje i kamenje po poslodavcu, nego samo podsjetnik da granice MORAJU postojati, i da reciprocitet uloženog i dobijenog MORA biti jasan, kratkoročno ili barem dugoročno.
Postoje super poslodavci koji prema vama imaju sjajan odnos, i grade taj odnos kontinuirano.
Ali postoje i oni koji prosto nisu takvi.
Takođe, postoje i naša iskrivljenja u percepciji našeg znanja i vrijednosti na tržištu, ali to je već tema za neku drugu emisiju…
