Amerikanci čeznu za srećom. Veliki dio ovog nagona obavijen je konzumerizmom, pri čemu mnogi današnji brendovi pokušavaju prodati sreću. Pokret pozitivnog razmišljanja takođe podstiče fokus, a teorija izobilja i drugi žanrovi samopomoći imenuju sreću kao cilj, kaže Monica C. Parker, autorka knjige The Power of Wonder: The Extraordinary Emotion That Will Change the Way You Live , Learn and Lead.
„U Americi je potraga za srećom prilično uklopljena u cjelokupno stvaranje nacije“, kaže ona. “To je postalo nešto kao opsesija.”
Problem je u tome što nismo baš dobri u tome da znamo šta nas čini sretnima, što je pogrešna procjena koja se zove “afektivno predviđanje”, kaže Parker. “Kao ljudi, mi ‘pogriješimo’ mnoge stvari za koje smo bili uslovljeni da vjerujemo da će nas učiniti sretnijima nego što to zaista radimo”, kaže ona. „Svi imamo osnovnu liniju sreće. Jedan od izazova je da kada dobijemo nešto što nas čini sretnim, to je često samo na kratko. Zatim se generalno vraćamo na našu početnu liniju.”
Fokusiranje isključivo na sreću može vas učiniti nesrećnim. Parker kaže da negativne i pomiješane emocije služe svrsi. „One su način da proširimo naš emocionalni vokabular, što nam pomaže da privučemo veći izbor vještina suočavanja,“ kaže ona. “U stvari, ljudi s većom emocionalnom granularnošću – ili emodiverzitetom – koriste pozitivnije mehanizme suočavanja i brže se oporavljaju od stresa.”
Umjesto da budete u stalnoj potrazi za srećom, Parker preporučuje jurnjavu za čudom, što je više ostvarivo. „Čudo je nešto poput mjenjača oblika“, kaže ona. „Postoji glagol čudo, što je čudo koje povezujemo sa radoznalošću. Onda postoji čudo od imenice, što bi možda bilo nešto što bi moglo izazvati strahopoštovanje.”
Parker kaže da je njen cilj da poveže ta dva koncepta. „Čuđenje definiram kao emocionalno iskustvo koje počinje otvorenošću, a zatim vodi u radoznalost i zaokupljenost“, kaže ona. “Ponaša se kao ciklus jer što više iskusite svaku od ovih komponenti, veća je vjerovatnoća da ćete ih u budućnosti ponovo iskusiti jer stvara nove neuronske puteve i novi način razmišljanja.”
KAKO TRAŽITI ČUDO
Dok neki ljudi imaju prirodan osjećaj za čuđenje, to je stanje i osobina i može se kultivirati. Traganje za čudom podrazumijeva promjenu vašeg načina razmišljanja kako biste vidjeli male elemente čuda u vašem danu. Parker se zalaže za način razmišljanja koji se zove “malo ja”.
„Kada smo u prisustvu nečega zbog čega se osjećamo kao mala komponenta većeg sistema, to čini da se naš ego osjeća manjim, a naši problemi se osjećaju manjim“, kaže ona. „Zauzvrat, to nas ohrabruje da na drugačiji način komuniciramo s ljudima u svijetu oko nas.”
Osjećaj malenkosti potiče prosocijalnu emociju, emociju koja pomaže, kaže Parker. „Ideja da su vaše potrebe manje čini vas skromnijim, empatičnijim i velikodušnijim“, kaže ona. “To stvara plastično stanje u našem mozgu, a ono što je usađeno u njega je nešto pozitivno što govori da smo samo mali dio većeg sistema.”
KULTIVIRAJTE SPORE MISLI
Da biste jurili za čudom, pronađite načine koji izazivaju osjećaj malenosti. Iako se ovi trenuci događaju prirodno, kao što je prvi put vidjeti Grand Canyon, čekanje da stignu zahtijeva vrijeme i može biti rijetko. Umjesto toga, Parker predlaže da usporite i promatrate svakodnevne elemente u vašem životu koji mogu pružiti osjećaj čuđenja. Ovo je lakše reći nego učiniti.
„Kada ste u žurbi, to je prilično teško učiniti“, kaže Parker. „Živimo u svijetu koji je veoma zauzet i skloni smo osjećati da uvijek moramo biti uključeni.“
Kada ste u žurbi, oslanjate se na svoju već postojeću heuristiku, koja se kreće od tačke A do tačke B što je efikasnije moguće. „Ne želim da vidim ništa na svom putu što će to zaustaviti“, kaže Parker. „Zaista nemamo vremena za čudo. Ali ako zaista pogledamo šta postoji u našoj sferi, teško je ne vidjeti čudo koje je tu.”
Namjerno spore misli usporavaju vas i pomažu vam da vidite čudo koje postoji u vašoj sferi. Neke spore misaone aktivnosti uključuju meditaciju, vođenje narativnih dnevnika, molitvu i prakse zahvalnosti. Sve aktivnosti koje pomažu u stvaranju kontrole pažnje i usporavaju brbljavi um koji se stalno odvija, kaže Parker.
PRONAĐITE NOVITET
Drugi način da se stvori čudesan način razmišljanja je kroz novitet. „Mozak primjećuje novost“, kaže Parker. “Kada smo izloženi nečemu novom, pomnije proučavamo detalje toga. Dakle, što više možemo uvesti novine u naš um, to ćemo više primijetiti čudo koje postoji u njemu.”
Korisno je ako ta novina ima intelektualnu komponentu. Na primjer, šetnja u novom okruženju može vam pomoći da vidite čudo. Parker preporučuje odlazak u “čudesnu šetnju”. U istraživanju sprovedenom na Univerzitetu Kalifornije u San Francisku, jednoj grupi ljudi je rečeno da ide u redovnu šetnju. Drugi je također poslat u šetnju sa rečenicom: “Tražite stvari koje vam daju osjećaj čuda.” Grupa koja je išla redovnom šetnjom se vratila i imala umjerene koristi. Međutim, kratko su trajali jer su u šetnji razmišljali o drugim stvarima i nisu se fokusirali na prisustvo čuda. Čudesni šetači su se vratili sa nižim hormonima stresa što je potrajalo cijelu sedmicu.
„Čudesno hodanje pokreće vaš mozak“, objašnjava Parker. “Kada svom mozgu kažete ‘Želim nešto pronaći’, on usmjerava više kognitivne energije ka pronalaženju.”
Traganje za čudom stvara veći emocionalni vokabular. „Mi smo skloni da podrazumijevamo jednostavan skup emocija“, kaže Parker. “Također postoji mnogo dokaza koji pokazuju da nam jednostavno veći emocionalni vokabular ili veći emocionalni portfolio pomaže u otpornosti.”
Iako je biti sretan častan cilj, čuđenje može pružiti osjećaj ravnoteže koji vam pomaže da cijenite trenutke radosti koji ulaze u vaš život. Umjesto da tragate za srećom, razmislite o tome da čudo bude vaš krajnji cilj.
Članak „ Focusing on happiness can make you unhappy. Do this instead “, autorke Stephanie Vozza, preveden je sa portala Fast Company.
