>
Na dvodnevnom događaju PIT Krajina 2023, održanom u septembru u Bihaću, Hari Zamlić, predstavnik kompanije RiS i programa za nabavku Ensolva, govorio je o konceptu konačnih i beskonačnih igara na potpuno drugačiji način. Bio je pravo osvježenje za auditorijum kojem je, slobodno možemo reći, poklonio jedan valjan životni savjet kroz poslovnu priču.
Teorija igara tvrdi da svako ljudsko ponašanje i strategija mogu biti klasificirani kao konačna ili beskonačna igra. U svim aspektima života, uključujući poslovne situacije, svaki pojedinac učestvuje u igri na neki način, svjesno ili nesvjesno.
Hari Zamlić, predstavnik kompanije RiS i programa za nabavku Ensolva, govorio je o konceptu konačnih i beskonačnih igara na potpuno drugačiji način
James P. Carse, u svom djelu “Finite and Infinite Games,” objašnjava da oni koji igraju konačnu igru, igraju unutar postavljenih granica, dok oni koji igraju beskonačnu igru igraju bez granica.
Sada, pogledajmo kako se može izraziti ista suština ovih pojmova, ali koristeći drugačije riječi.
Teorija igara sugerira da se svačije ponašanje i strategija, bilo u poslu ili životu, može podijeliti u dvije kategorije – konačne i beskonačne igre. U poslovnom svijetu, kao i u svakodnevnom životu, svako, svjesno ili nesvjesno, igra neku vrstu igre.
Konačna igra obuhvaća jasno definirane pravila, određeni broj igrača i postavljene rokove. Cilj konačnih igara je pobijediti druge igrače i biti najbolji u određenim okvirima. Primjeri konačnih igara mogu biti sportski susreti kao što su kickboxing, šah, ili čak društvene igre kao što je “čovječe, ne ljuti se”. U konačnim igrama, postoji unaprijed postavljen skup pravila, poznati igrači i jasno određeni pobjednik.
S druge strane, beskonačne igre obiluju neograničenim brojem sudionika, ne postoji jasno definiran pobjednik, nema vremenskog ograničenja i pravila igre su fluidna.
U beskonačnim igrama, cilj nije pobijediti druge, već kontinuirano uživati u samoj igri. Brak je često primjer beskonačne igre, gdje partneri stalno rade na održavanju sreće i zadovoljstva. Unutar beskonačnih igara, mogu postojati mnoge konačne igre.
Primjerice, karijera se može promatrati kao beskonačna igra. Nema cilja pobijediti druge, već se sastoji od mnogih malih konačnih igara. Bitka za posao, na primjer, može biti konačna igra, ali nakon zapošljavanja, karijera se pretvara u beskonačnu igru gdje se kontinuirano postavljaju i ostvaruju ciljevi. Tek kada se igra svodi na cilj pobijediti druge, postaje konačna igra s jasnim krajem.
Važno je napomenuti da nije svaka osoba usmjerena na istu igru. Postavljanje cilja poput postati direktor nabave i nadmašiti kolege može dovesti do razočaranja, jer nakon što se cilj ostvari, često se postavlja pitanje “Šta sada?”. Beskonačna igra je više usmjerena na uživanje u procesu i rastu, za razliku od fokusiranja na krajnji rezultat.
Pandemija je jasno ilustrirala razliku između igrača koji se igraju konačnu i beskonačnu igru u sektoru nabave. Dobavljači s kojima su izgrađeni odnosi u beskonačnim igrama nisu imali problema tokom krize. S druge strane, oni koji su viđeni kao konačna igra, tako su i tretirali druge. Razumijevanje tih koncepata može pomoći prilagoditi strategiju ovisno o situaciji.
Svi mi, svjesno ili nesvjesno, sudjelujemo u ovim igrama. Želja za pobjeđivanjem i usavršavanjem je u našoj prirodi, ali ključno je biti bolji od sebe, a ne od drugih, što je suština beskonačnih igara.
