Šta čini dobrog lidera? To je pitanje o kojem su mnogi razmišljali. Nekima liderstvo ima lako prepoznatljive kvalitete. Za druge, karakteristike liderstva nisu uvijek jasne – oni jednostavno prepoznaju lidera kada ga vide.

Liderstvo u poslovanju stalno je pod mikroskopom. Sa svakom decenijom koja prolazi, kako se mijenjaju industrije i stilovi rada, pitanje šta čini efikasnog poslovnog lidera dobija različita značenja.

Sajmonu Sineku, autoru knjige „Lideri jedu posljednji: Zašto se neki timovi udružuju, a drugi ne“, lideri nisu samo oni koji imaju autoritet. Oni su nesebične ličnosti spremne da se odreknu svog najboljeg interesa za dobrobit onih koje vode.

Talent Management je razgovarao sa Sinekom na ovu temu.

Vaša knjiga nosi naslov „Lideri jedu posljednji“. Šta to znači?

Dolazi iz razgovora koji sam vodio sa generalom odlikovanim sa tri zvjezdice u mornarici. Kada sam ga sreo kako istražuje za knjigu, pitao sam ga: ‘Zašto su marinci tako dobri u onome što rade?’ A on je jednostavno odgovorio: ‘Oficiri jedu posljednji.’ A ako ste bili u nekoj sali za jelo pomorske baze bilo gdje u svijetu, kada stanu u red da jedu, oni se zapravo postroje po rangu – najmlađi marinac jede prvi, a stariji marinac jede zadnji.

Iako stariji ljudi imaju više prava da jedu prvi, oni to nemaju. I to je samo jedna od smiješnih manifestacija, jedan od načina na koji oni gledaju na liderstvo, način na koji ono pokazuje njihove poglede na liderstvo.

Kako se liderstvo kao vještina razvilo u protekloj deceniji?

Mislim da se pogoršalo. Mislim da se unazadilo. Mislim da se sve više na liderstvo gleda kao na rang i autoritet, gdje ljudi na vrhu organizacije misle da su lideri samo zato što su na vrhu organizacije. Ništa ne može biti dalje od istine.

Poznajem mnoge ljude koji su na vrhu organizacije i koji imaju autoritet, ali nisu lideri, a mi radimo kako nam kažu jer oni imaju autoritet nad nama – ali mi ih ne bismo pratili. I znam da će mnogi ljudi reći da dno organizacije nema autoritet, ali oni su napravili izbor – izbor da se brinu o osobi lijevo od njih i izbor da se brinu o osobi desno od njih .

To je ono što čini lidera. Lider je onaj koji je spreman da žrtvuje svoje interese za dobrobit drugih. A u današnje vrijeme, oni na vodećim pozicijama vjeruju da imaju pravo na više. Pogledajte samo koliko brzo vidimo otpuštanja. Evo ljudi koji su spremni donijeti odluke da žrtvuju živote – samu egzistenciju ljudi koji rade za njih – kako bi mogli napraviti brojke ove godine. Tako mogu zaštititi vlastite plate i bonuse i predstavljati se kao lideri. Ovo je najdalje od liderstva.

Koje su osobine koje određuju velike lidere?

Lideri prije svega razumiju da snaga organizacije dolazi od ljudi u organizaciji, a ne od njihovog vlastitog genija. Postoji lažno uvjerenje da lider mora biti najpametnija osoba da bi stekao kredibilitet. To jednostavno nije slučaj. Najveći lideri su oni koji vjeruju da ljudi često znaju više nego oni sami. Ljudi na vrhu imaju svu vlast, ali ljudi na dnu imaju sve informacije. A prilika nije gurati informacije gore, već gurnuti autoritet naniže.

Ovo je definicija velikih lidera. Ima nešto veoma zanimljivo što se dešava ljudima kada budu unaprjeđeni. Kada smo mlađi, naš jedini posao je da budemo zaista dobri u onome što radimo. I kompanija će nas obučiti i naučiti kako da radimo svoj posao; ponekad čak i idemo u školu. Vaš posao je da budete dobri u onome što radite. To je to.

Kako postajete stariji, oni vas unaprjeđuju jer ste dobri u onome što radite, a u nekom trenutku, ako ste zaista dobri u onome što radite, oni će vas unaprijediti u poziciju da budete odgovorni za ljude koji rade posao koji ste radili, ali nas ne uče kako to da radimo. I zato dobijamo menadžere, a ne lidere, jer tražimo od ljudi da nadgledaju rad drugih da oni zapravo znaju kako da to rade bolje – to im je omogućilo unaprjeđenje.

U knjizi koristite izraz „krug sigurnosti“. Šta je to?

Krug sigurnosti je vrlo jednostavan, antropološki koncept, a uspjeh nas kao vrste zavisi od činjenice da smo društvena bića. Sam naš opstanak i sposobnost da napredujemo zavise od naše sposobnosti da vjerujemo i sarađujemo. Drugim riječima, mogu vjerovati da mogu zaspati noću jer vjerujem ljudima u svom okruženju  – vjerujem da će paziti na opasnost dok ja spavam.

Ako ne vjerujem ljudima u svom okruženju, ne mogu zaspati noću. To nije dobar sistem. Zato je bitno da osjećamo povjerenje u ljude s kojima radimo i to je krug sigurnosti. Kada se osjećamo sigurno među svojima, prirodna ljudska sklonost su povjerenje i saradnja. Krug sigurnosti nastaje kada lideri stvaraju okruženje u kojem se ljudi ne boje jedni drugih.

Koji savjet imate za menadžere talenata koji žele razviti odlične lidere, a ne menadžere?

Najvažnije je da liderstvo nije rang i nije događaj. Tako su često treninzi liderstva trodnevni program na posebnoj lokaciji od kojih je polovina izrazito loša. Liderstvo je praksa, to je vještina, i kao i svaka vještina što je više vježbate, to ćete više i uspjeti. To je praksa da svoje interese ostavljate po strani zbog interesa drugih.

Na primjer, vozite se na posao i neko želi u vašu traku ispred vas. Da li vozite auto naprijed ili ih puštate unutra? To je praksa liderstva, jer svoje interese ostavljate po strani za nekog drugog.

Mislim da svaka dobra obuka za liderstvo mora opremiti ljude ne samo sa jasnom definicijom o tome šta je lider i odgovornosti lidera, već im i dati neke alate za praksu. Ako želite da uđete u formu, vaš trener će vam pokazati neke vježbe koje možete raditi, a ako ih radite, ako imate disciplinu, biće vam sve lakše i lakše, a vi ćete biti sve jači i jači.

Članak Why ‘Leaders Eat Last’ autora Frank-a Kalman-a preveden je sa portala Chief Learning Officer.