Odveć smo navikli na svijet kakav poznajemo: uzimamo ga zdravo za gotovo, rijetko se pitajući o onome što mu je u pozadini, silama koje ga pokreću, kotačićima koji vrte svoj krug omogućavajući nam podrazumijevane lagodnosti savremenog života. Pogotovo ne mislimo o ljudima koji ga svojim djelovanjem izgrađuju.
. . .
#ThePinkIndustry predstavlja: Armina Smajlhodžić; inženjerka, magistrica mašinstva, rukovoditeljica mašinske proizvodnje u kompaniji Medena Commerce
. . .
Armina Smajlhodžić je inženjerka, magistrica mašinstva, rukovoditeljica mašinske proizvodnje u tešanjskoj metaloprerađivačkoj kompaniji Medena Commerce. Rođena u Olovu 1987, studij na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu okončala je 2012. godine.
Po okončanju studija, Armina osniva porodicu te seli u Tešanj gdje se, u nemogućnosti pronalaska posla u svojoj struci, zapošljava u lokalnoj mesnici. Svakako nije jedinstven, ali jeste reprezentativan primjer koji ukazuje na potrebu za jačom vezom i bliskijom saradnjom obrazovnog sistema, ustanova i poslodavaca.
Velika je šteta ne koristiti potencijale ljudi i njihova znanja na području za koje su se prvenstveno obrazovali. Armina je primjer koji stručnošću, zalaganjem i povjerljivošću ovo i potvrđuje
Prilikom naše posjete Medeni Commerce bila je domaćin, vodeći nas kroz pogone, objašnjavajući složene i dobro posložene procese, predstavljajući kolege i njihova zaduženja. „Medena Commerce radi za tržišta Evrope, za mašinsku industriju, automobilsku, prehrambenu, automatizaciju i robotizaciju. Zaista je malo zahtjeva kojima ne možemo izići ususret“, ističe.
„Velika je šteta ne koristiti potencijale ljudi i njihova znanja na području za koje su se prvenstveno obrazovali. Armina je primjer koji stručnošću, zalaganjem i povjerljivošću ovo i potvrđuje“, bez zadrške hvali Arminu gospodin Fikret Irejz, vlasnik ove kompanije.
Široki kompleks fabrike – hala za mašinsku proizvodnju, pogon za zavarivanje, mjerna soba, alatnica, hala za montažu, restoran – prostor je i u kome su njezini svakodnevni zadaci raspoređeni.
Nasmijana i susretljiva, a samozatajna…
Ipak, autoritetom znanja i stručnosti te pristupom drži pod kontrolom procese i komunikaciju sa zaposlenicima pa posao napreduje.
„Ovdje radim već deset godina i kolektiv je sjajan. Radimo u dvije smjene i, uz zaposlene na mašinama, uvijek su prisutni alatničar, tehnolog, programer, poslovođa. Dogovaramo se i raspoređujemo obaveze“, govori.
Nasmijana i susretljiva, a samozatajna…
Ipak, autoritetom znanja i stručnosti te pristupom drži pod kontrolom procese i komunikaciju sa zaposlenicima pa posao napreduje
Prosječna starost uposlenih u ovoj kompaniji je 31 godina što govori o opredjeljenosti za mlade i perspektivne kadrove. Usto, poštovanje, profesionalizam, istrajnost osnovne su vrijednosti koje definiraju i vode svakodnevni rad i poslovanje.
Prolazeći kroz pogon primjećujemo kako je sve čisto i uredno, sasvim suprotno negativnoj percepciji koju industrija uživa. Pitamo je kako uspijevaju u tome.
„Da, svi prvo primijete kako je čisto i uredno. Svi se trudimo“, kaže i ističe, kao i u svemu, važnost ličnog primjera. „Uvijek krenem od sebe kao šefa u proizvodnji – idem da očistim i sklonim. Kad to vide, zaposlenici se postide. Ali generalno, imaju to ljudi u sebi, čistoću i urednost.“
Uvijek nastojimo unaprijediti. Ili svijet ostaviti makar onakvim kakvim smo ga zatekli
Uz iskustvo i tradiciju te mlade i educirane ljude, žene su važan stub i neprepoznata snaga u izgradnji kompanija i društva. Selma Bradarić, menadžerica prodaje ove kompanije, ističe: „Metalna industrija je uglavnom rezervisana za mušku populaciju i žene se u tom sektoru još uvijek smatraju izuzecima. Moje iskustvo u radu sa ženama, na poslovima rezervisanima isključivo za muškarce je veoma pozitivno. Smatram da žene mogu ponekad i mnogo više da doprinesu na određenim poslovima od muškaraca. One su posvećenije, istrajnije, pedantnije u obavljanju radnih zadataka i u ženama sigurno leži još uvijek neistražen potencijal za razvoj ovog sektora. Nije im se dalo dovoljno prostora i prilika da se pokažu.“
Vrijedi podsjetiti, premda je očito, Smajlhodžić i njezine kolegice konstruiraju naš svijet: beskompromisnom pažnjom obrađuju, mjere, pregledavaju komponente koje završavaju u nekim od predmeta koje svakodnevno koristimo. Ne čudi, stoga, što za kraj našeg razgovora kaže: „Uvijek nastojimo unaprijediti. Ili svijet ostaviti makar onakvim kakvim smo ga zatekli.“
. . .
Čitajte i Šabić-Keserović: Do kreativnosti industrije ne može doći u zatvorenom prostoru
